Na fotografiji je Elizabeta Dedeić, rođena Šimić (1935.), podrijetlom iz Sonte. Snimljena je 1968. na svom radnom mjestu u laboratoriju tvornice stočne hrane u Srbobranu. Srednju tehničko-kemijsku školu smjer analitički je upisala 1949., a završila 1953. u Subotici. Svršetkom školovanja je stekla zvanje  kemijski tehničar analitičar.                      
Elizabetino prvo radno mjesto je bilo 1953. u Osijeku, u Saponiji. Tada je Saponia bila prva tvornica u novoj Jugoslaviji koja je proizvodila deterdžente za pranje rublja, u prahu. Najfiniji je tada bio crveni radion. Osim njega, najupotrebljavaniji je bio plavi radion. Osobno se sjećam da je u naše domaćinstvo došao u upotrebu 1960. godine. Bio je pravo olakšanje za moju majku, jer smo te godine dobili prinovu u obitelji. Do tada je naša mati sve rublje prala domaćim sapunom. Najgrublji od deterdženata je bio ženska hvala. Upotrebljavao se za pranje grubljih materijala. Tvornica je imala i kozmetički program. Proizvodili su se toaletni i peraći sapuni i paste za zube kalodont s aromom mente i jagode. Od toaletnih sapuna je bio vrlo svrsishodan dječji pjenušavi sapun koji je bio bez alkalija, te je među potrošačima stekao veliku popularnost do obožavanja. U to vrijeme Saponia je bila jedina tvornica u tadašnjoj Jugoslaviji koja je proizvodila ovaj sapun. Gro proizvodnje se obavljao ručno.
Iz obiteljskih razloga Elizabeta se ubrzo seli u Zagreb i upošljava u tvornicu Marijan Badel u Vlaškoj, a kasnije u pogon u Sesvetama.
Elizabeta je tada bila majka i supruga, koju je čekalo dojenče kod bake i dide na Velikom Salašu u blizini Sonte. Čim se ukazala prilika, zaposlenje bliže djetetu, vratila se.
U to vrijeme su bile vrlo rijetke tvornice stočne hrane, a jedna od poznatijih je bila u Srbobranu otvorena 1965. godine. U tvornici je bio prijeko potreban laboratorij za kontrolu kvalitete stočne hrane. Elizabeti je ponuđeno da osnuje laboratorij, i to upravo ovaj s fotografije. Dobila je 2.000 dinara za osnutak. Možemo pretpostaviti da je to tada bila pozamašna suma, a ujedno i usporediti s devalvacijom naše valute do danas. Ovo je bio pravi izazov za mladu osobu željnu rada i punu elana za stvaranje u svojoj struci. U opisu radnog mjesta je bila kontrola i nalaz sirovina (kukuruz, lucerka, žito, mekinje, riblje brašno…). Prionula je na posao. Sve potrebno, kao što su aparati, posude i kemikalije je kupovala u Jugolaboratoriji u Beogradu. Godine 1968. laboratorij  u Srbobranu je pušten u rad, a ona je postala voditeljica ovog laboratorija.
Na fotografiji vidimo Elizabetu sa sokslet aparatom za određivanje masti u sirovini i gotovoj smješi. Ekstrakcija masti traje šest sati, a vlage i proteina nešto kraće. Destilat dolazi u erlen – Majerovu bočicu. Kao šefica, imala je zadaću cijeli tok radnog procesa zabilježiti u skripte koje su morale biti ažurno i ekspeditivno vođene. Dobro se snalazila u svemu tome te su poslodavci bili vrlo zadovoljni. Tijekom vremena laboratorij je usavršavan i Elizabeta je radila na kontroli masnoće u mlijeku. Pokrivao je područje proizvođača mlijeka Nadalja, Turije i Srbobrana. Budući da je u ovim mjestima bilo puno proizvođača mlijeka, izlazila je na teren dva puta tjedno.
Opet iz obiteljskih razloga naša kemijska analitičarka se preseljava s obitelji u Novi Sad i zapošljava u mljekari. Tu ostaje u knjigovodstvu sve do mirovine. Danas živi u Novom Sadu. S ponosom i ljubavlju se sjeća svoga rada. U svojoj 86-toj godini je bistra uma, dobro očuvanih psihofizičkih sposobnosti (još uvijek po gradu vozi bicikl), pa ne samo da se sjeća svoga minuloga rada nego i mnogih osoba, doživljaja i anegdota.
Ruža Silađev