Gospodin je svakog kršćanina obdario nekim darovima na korist zajednice. Neki su tih darova svjesni više, neki manje. Neki te darove uistinu koriste, a neki baš i ne. Kad postanemo svjesni svojih darova i kada vidimo njihove plodove, u opasnosti smo da postanemo oholi, da se smatramo boljima od drugih. U ispravnom prosuđivanju može nam poslužiti Pavlova poslanica Korinćanima.

Svi imamo slabosti 

Znamo da je sv. Pavao od žestokog progonitelja kršćana postao najgorljiviji navjestitelj evanđelja. Pronio je radosnu vijest po Rimskom carstvu, okupio brojne zajednice, ali je zbog toga mnogo pretrpio, jer je bio izložen progonima od onih koji nisu željeli da se kršćanstvo nastavi širiti. Bog mu je udijelio brojne darove, kako bi bio sposoban izvršiti djelo za koje je odabran i tih je darova Pavao itekako bio svjestan, ali bio je svjestan i svojih ljudskih slabosti i mana, te nije dopuštao oholosti da njime ovlada. On kaže: »Da se zbog uzvišenosti objavâ ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim« (2Kor 12,7). Pavao je svjestan veličine onoga što je primio, te uzvišenosti zadaće koju mu je Bog povjerio. Što je točno trn u tijelu o kojem govori, tumači Svetog pisma ne znaju točno reći, mišljenja su različita. To je svakako neka slabost koje je Pavao svjestan i za koju smatra da mu je od Boga poslana kako bi zadržao poniznost. Dakle, unatoč veličini objava i neizmjernoj milosti koju je od Boga primio, on je i dalje tek običan čovjek koji ima svoje slabosti i mane. I pored toga što Bog po njemu čini velika djela, on ostaje ponizan, svjestan da je pred Bogom isti kao i svi drugi ljudi kojima je poslan donijeti radosnu vijest.

»Kad sam slab, onda sam jak«    

Pavao također podsjeća da naše slabosti možemo okrenuti u svoju korist: »Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova« (2Kor 12,9). Čovjek, svjestan svojih mana, postaje ponizan. No, ta svjesnost ne znači pustiti im da nama ovladaju, već protiv njih se boriti, u saznanju da nismo savršeni i da lako možemo pokleknuti. U borbi protiv slabosti Bog jača našu volju i čini nas sposobnima za veća djela koja nam je namijenio. 
»Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak« (2Kor 12,10). Tko s Bogom surađuje izložen je različitim teškoćama i protivštinama, Pavao je to itekako na svojoj koži osjetio. No, u takvim trenucima Bog svoje suradnike ne ostavlja nego im daje snagu da izdrže nevolje, da kroz te nevolje još jače za njega posvjedoče. Na taj način on se proslavlja po kršćanima i osigurava im nagradu u Nebu.

Budimo ponizni

Svakoga od nas Bog je odabrao za neko poslanje na korist Crkve. I prepoznat ćemo nekad veličinu svoga dara i značaj djela koje smo učinili. Ne dopustimo da se zbog toga uzoholimo nego, poučeni Pavlovim riječima, znajmo da smo pred Bogom tek samo ljudi, podložni različitim slabostima, a sve što smo učinili njegovo je djelo. Nismo bolji od drugih članova naše zajednice, svi smo pred Bogom isti i on nas sve ljubi istom ljubavlju, a samo su različiti darovi koje nam daje. I na kraju, strpljivo podnosimo patnje koje nas stižu jer Bogu služimo i za njega svjedočimo. On će se kroz naše patnje proslaviti. Ako više patimo, budimo sigurni da je Bog više uz nas. On ne napušta one koje je odabrao.