Nakon online premijere (24. travnja), u Hrvatskom kazalištu Pečuh nedavno je i uživo izvedena nova predstava: Tri put’ Bog pomaže, nastala prema tekstu vojvođanskog pisca Marjana Kiša, a u režiji Slavena Vidakovića.
Još jednom se Hrvatsko kazalište u nepunu godinu dana odlučilo za predstavu na bunjevačkoj ikavici. Na bunjevačkoj ikavici uprizorena je predstava Bunjevački blues, saga o svitu koji nestaje, nastala prema tekstu vojvođanskog autora Tomislava Žigmanova, također u režiji Vidakovića.
Ime Marjana Kiša poznato je kazališnim amaterima u Vojvodini, te je i tekst Tri put’ Bog pomaže uprizoren već više puta, a ovo je prvo njegovo uprizorenje u Mađarskoj i na daskama Hrvatskog kazališta Pečuh. Marjan Kiš je, naime, voditelj dramskog odjela HKC-a Bunjevačko kolo iz Subotice.
Razvedriti i nasmijati
Teško je naći predložak za dobru pučku predstavu, za komediju, rekao nam je Slaven Vidaković, dodajući kako je svakako želio napraviti predstavu koju će naša hrvatska publika diljem Mađarske rado vidjeti u svojoj sredini, predstavu s kojom će se moći putovati u naša naselja te razvedriti i nasmijati naše ljude. Smatra kako je izabran dobar tekst, ekipa je bila odlična, hvali i dramaturginju Ninu Kleflin. Među glumcima ima i novih lica. Tako je glavna uloga povjerena mladoj osječkoj glumici Teni Milić, koja se izvrsno snašla uz iskusnog Stipana Đurića. Tu su nama poznata glumačka imena Dejan Fajfer, Goran Smoljanović, Rafael Arčon, Čarna Kršul i ponovno, nakon dugo godina, na sceni Hrvatskog kazališta pojavila se naša Marica Fačko, a tu je i sastav Lipi Markuš, u sastavu Čaba Čanji, Mirko Bošnjak i Tomo Božanović. Scenografiju potpisuje Dražen Matijašević, kostime Marija Pletikosić, lekturu Dinko Šokčević, a ples Đuro Šarošac. Asistent redatelja je Đula Beri, oblikovatelj svjetla Attila Specht, ton majstor Tamás Laurer, rekviziter Jozo Kovačević, garderobijerka Katica Bunjevac.
Ljubavni četverokut
Radnja komedije iz života bunjevačkih Hrvata vrti se oko Mare, njezinog muža Ente i njena tri ljubavnika sakrivena u istom ormaru, koji jedan po jedan izlaze na svjetlo dana i raspliću priču lukave, inteligentne i koketne Mare i njezinog muža Ente. Sve dok Ento ne bude imenovan zamjenikom predsjednika poljoprivredne zadruge u naselju. Uz »pevaljku« i »tortarku«, ljubavnici, šef mašinske stanice, knjigovođa u zadruzi i predsjednik zadruge, iskupljuju svoje živote pred Entinim i Marinim pištoljom. Mara se dobro snalazi u ljubavnom četverokutu i izlazi kao pobjednica s Entom. On joj naravno »deranski« oprašta sve, jer plaća zamjenika predsjednika zadruge nije mačji kašalj. S njom se dobrano može lumpovati u »mijani« i pjevati s »pevaljkama«. Vjera u Boga i bunjevačka sloga. Naravno bez crkve, u socijalizmu kraja osamdesetih godina 20. stoljeća, gdje žena ima više ljubavnika kako bi zadovoljila svoje potrebe za modom, jer Bunjevka toga doba se dosađuje, a kuhanje je ne zanima, niti zna kuhati. Ona je ispred muža, koji je zapeo u »mijani« iz koje ga treba izvući na pravi put, do »nekog visokog položaja«, koji njemu i njoj »sliči« u duhu izgradnje modernog bunjevačkog »svita«. Kud vitar duše, rekli bi Bunjevci, i lipe Bunjevke pa i po cijenu »ženine časti«.
Branka Pavić Blažetin (Hrvatski glasnik)
