Prije više od dva tjedna naš Dvostruki Predsjednik je na jednom od bezbrojnih obraćanja pojedinim medijima, a time i široj javnosti, saopćio da ima radosnu vijest: prosječna plaća u ožujku iznosila je 555 eura (oko 65.500 dinara). Što pokriva ovaj iznos za jednu četveročlanu obitelj ovog puta neću računati, vjerojatno svi to na neki način znate. Nedavno opet jedna značajna izjava: u našoj regiji je u Srbiji najveća prosječna plaća. Možda je plaća velika, ali je, sudeći po tome koje države je poimence nabrojio, regija prilično mala: Sjeverna Makedonija, Albanija, Bosna i Hercegovina, a s Crnom Gorom smo na istoj razini. Iz povijesti nekadašnje SFRJ znamo da su se ove republike uvijek ubrajale u nerazvijene, a razvijenije republike – Slovenija, Hrvatska i pokrajina Vojvodina su izdvajale značajna sredstva za svakojake pomoći, a i iz državne kase su posebno financirane. Skoro zaboravih, neki dan prilikom rasprave o promjeni Ustava (konačno se kreće!) premijerka je izjavila: »Što se tiče prosječne plaće, uskoro sustižemo Bugarsku, a ona je članica EU«. Pitam se, zašto ne spominju Hrvatsku, Sloveniju ili Mađarsku koje se nalaze u istoj, nešto »široj regiji«? Po klasičnoj teoriji prava u svojoj obrani optuženi se ima pravo ne sjećati, ima pravo i lagati na sudu, a istražna tijela, tužitelj trebaju dokazati krivicu. Analogno ovome i političari imaju pravo lagati ili ne saopćiti potpunu istinu, a mogu se pozivati na to da nemaju obavještenja ili nisu obaviješteni. Sjećate se Predsjednika Ustavotvorca, koji je uvijek bio neobaviješten ako se radilo o škakljivim pitanjima. Što se političara tiče, na novinarima, oporbenjacima je zadatak da dokažu njihove neistinite, poluistinite ili lažne informacije. Po mom shvaćanju, to je osnov bilo koje suvremene demokracije. Tu se sada nameće problem pristupa informacijama. Po zakonu imatelj informacija je obavezan saopćiti je, ali često je to nemoguće jer ima ograničenja, npr. informacija je na više godina označena kao službena tajna.
Lobirnje
U anglosaksonskim državama lobiranje je legalna djelatnost, što znači da se određeni zastupnici udružuju u jednu interesnu grupu koja ima i svojeg predgovornika. Oni vrše pritisak prema najvišljim donositeljima zakona, propisa… da se oni korigiraju u njihovu korist. Neuobičajeno je kada najviši nositelj vlasti, predsjednik države, lobira u interesu jedne vodeće svjetske tvrtke, Rio tinto. Radi se o rudi jaderitu, čija su značajnija nalazišta otkrivena u zapadnoj Srbiji. Iz jaderita se dobija alkalni metal litij, a on je najvažniji sastojak u akumulatorima električnih automobila. Pregovore s ovom kompanijom započeo je još nekadašnji Predsjednik iz DS-a, nastavili sljedeći, sve do današnjeg. No, posao nikako da krene jer lokalni stanovnici, predvođeni ekološkim aktivistima, određenim stručnjacima pružaju otpor, tvrdeći da će dubinska eksploatacija ove rude na koncu izazvati veliku ekološku katastrofu, a ni zarada neće biti tako velika koliko se nagovještava. Neubičajno je čak i u svijetu da prvi čovjek postane glavni lobist, a upravo se to dogodilo. Na dužoj konferenciji za tisak predsjednik je žestoko lobirao uz projekt Rio tinto, tvrdeći da ako se on ostvari, Srbija će zaraditi basnoslovnih 19 milijadi eura i, ako umjesto da rudu izvozimo, dovedemo jednu tvornicu eletričnih automobila, zarada bi mogla iznositi 25 milijardi eura. U cilju ostvarenja ili odbijanja ovog projekta bit će raspisan i referendum, kao najdemokratskiji način odlučivanja. Za promjenu Ustava također je potreban referendum. Zato će se donijeti novi zakon o referendumu, prema kojem je validna ona odluka za koju glasa 50 % izašlih glasača.
Dobro obaviješteni Predsjednik
Sredinom pedesetih godina prošlog vijeka svaki radnik, seljak ili pripadnik poštene inteligencije mogao je uputiti pismo adresirano tadašnjem predsjedniku u kojem je imao i neke molbe. Na prvom »stupnju« ova pisma obrađivala je odgovarajuća služba u sreskim rukovodstvima. Danas se također može pisati pismo, e-mailom, predsjedniku. Pristigli »materijal« obrađuje se u predsjedničkom kabinetu. On opskrbljuje Dvostrukog i potrebnim povijesnim, kulturološkim itd. informacijama, tako da ne može biti neinformiran. Jedan od zadataka je i organiziranje igrokaza »spontani susreti s narodom«. Tijekom svog posjeta određenim dijelovima zemlje On stiže u Mali Donji Ičkovac, gdje ga dočekuje narod, odabranik priđe i kaže: »Predsjedniče, jedan mali asfaltni put povezao bi nas s gradom«. Predsjednik se obrati najbližem ministru i pita: »Ima li načina da se to uradi?«. Naravno, dobije potvrdan odgovor, te kratko i jasno veli: »Onda to odradite«. Sve vam je jasno, zar ne?
