Glavno obilježje istočnog dijela Hrvatske, Slavonije, su nizijske ravnice, a iz te ravnice, koja je nekad bila dno Panonskog mora izdižu se planine do gotovo tisuću metara nadmorske visine. Jedna od tih planina je i Papuk gdje se nalazi Park prirode Papuk, koji obuhvaća prostorno najveći dio planine i zauzima površinu od 336 četvornih kilometara (33.600 hektara). Zaštićen je 1999. godine zbog izuzetno velike geološke i biološke raznolikosti te vrijedne kulturno-historijske baštine. Sadrži formacije stijena izuzetnog geološkog značaja. Stijene su stare i više od 600 milijuna godina i među najstarijima su u Hrvatskoj. Papuk je 2007. godine zbog vrijednog geološkog naslijeđa upisan na UNESCO listu kao dio europske i svjetske asocijacije geoparkova. 

Najljepša planina u Slavoniji

Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora donio je Zakon o proglašenju Parka prirode Papuk 1999. godine. Područje ovog Parka prirode predstavlja geološki najraznolikije područje u ovom dijelu Hrvatske. Slijedom europskih i svjetskih inicijativa u zaštiti vrijedne geološke baštine stvorene su asocijacije kao što su Europska mreža geoparkova, te Svjetska mreža geoparkova. Park prirode Papuk postao je članom Europske mreže parkova i Svjetske mreže geoparkova 2007. kao prvi geopark iz Hrvatske. »Osnovna zadaća Javne ustanove Park prirode Papuk je upravljanje ovim područjem na način da se posebna pažnja obraća na održavanje ravnoteže između ciljeva njegovih prirodnih i kulturoloških vrijednosti, s jedne strane, i želja te potreba lokalnog stanovništva koje ovdje živi i radi, s druge strane. Glavni ciljevi definirani u upravljanju su zaštita i očuvanje biološke raznolikosti vrsta i značajnih staništa te geološke i kulturne baštine zaštićenog područja. Također, posebno važni ciljevi su postavljeni kroz prizmu očuvanja i zaštite u smislu održivog korištenja prirodnih dobara – šumarstvo, lovstvo, kamenolomi, vodno gospodarstvo, drugi korisnici te suradnje s lokalnom zajednicom, ali i međunarodnom suradnjom. Zaštita i očuvanje biološke raznolikosti vrsta i značajnih staništa posebno su raščlanjeni kroz aktivnosti i mjere za pojedina staništa i vrste – šumska, travnjačka, vodena i podzemlje. Također, kao zasebni ciljevi su definirani posjećivanje, rekreacija, edukacija i promidžba zaštićenog područja. Naravno da je poseban aspekt u aktivnostima dan i zaštiti geološke baštine zbog iznimnog geološkog bogatstva područja, ali i statusa prvog geoparka u Hrvatskoj«, kaže voditeljica odjela za organizaciju i posjećivanje ovog geoparka Maja Jurlina.

Zaštićena park-šuma

Omiljeno izletište na planini Papuk je Park šuma Jankovac: puna svježine i romantike uvijek je bila privlačna ljubitelju prirode, planine i mira. Idealna kombinacija gustih stabala, bistrih izvora i neodoljivih slapova odavno je omiljeno planinarsko odredište. 
»Grofova poučna staza, što je naziv po voćinskom vlastelinu Josipu Jankoviću, izgrađena je u najljepšem dijelu Park šume Jankovac uz planinarski dom, Jankovačka jezera i slap Skakavac. Stube, pješački drveni mostići i rukohvati, koje smo postavili na stazi, posjetiteljima omogućuju pristup najljepšim prizorima Jankovca. Uz stazu smo postavili i poučne table sa sadržajima koji objašnjavaju pojedine prirodne ili kulturno-povijesne zanimljivosti uz koje staza prolazi. Prije nego što je Papuk proglašen Parkom prirode, Jankovac je bio zaštićen prirodni rezervat – park-šuma. Ime je dobio po Josipu Jankoviću, pripadniku slavonske vlastelinske obitelji, prvom čovjeku koji je spoznao estetske i krajobrazne vrijednosti te doline. Uredio je šetnicu oko dva umjetna jezera koja je dao iskopati, te uklesao stube u kamenu koje vode do najvećeg slapa u Slavoniji, 35 metara visokog slapa Skakavac. Zbog izuzetnih prirodnih ljepota, biološke i geološke raznolikosti koje nigdje više ne možemo naći u Slavoniji, Jankovac je 1955. godine proglašen zaštićenom park-šumom. Park-šuma bogata je hladnim izvorima i bistrim potocima, a okružena stoljetnom bukovom šumom. Od ulaza u dolinu do špilje Maksima Bojanića, na udaljenosti od samo 400 m, sažeta je i vidljiva gotovo 400 milijuna godina stara geološka prošlost Jankovca«, kaže Maja Jurlina i ističe kako je omiljeno izletište i Orahovačko jezero koje je umjetno jezero, a nalazi se u podnožju planine Papuka, nedaleko od Ružice grada. »Glavno je i najposjećenije odredište Orahovice tijekom ljetnih dana. Nastalo je 1961. godine kad se gradio umjetni nasip. Iako je umjetno, ima vlastite prirodne izvore na planini koji omogućuju da u jezero stalno dotječe svježa voda.«
Na Papuku su izgrađeni i planinarsko-turistički objekti, jedan od njih je Planinarski dom Jankovac koji je smješten u Parku prirode Papuk na 475 metara nadmorske visine. Ugostiteljski objekt okružen je šumom, netaknutom prirodom, čistim zrakom i prostranom livadom. Objektom upravljaju Hrvatske šume, a iz bogate gastronomske ponude izdvajaju jela od divljači te svježu pastrvu.

Priče zapisane u stijenama

Kuća Panonskog mora je posjetiteljsko-edukacijski centar Parka prirode Papuk, otvoren 2019. godine i kroz sadržaje u unutarnjem i vanjskom prostoru prezentiraju prirodne ljepote na inovativan način.  Osobita ciljna skupina su i djeca i mladi te znanstvenici kojima prezentacije i izlošci Kuće Panonskog mora služe kao alat u nastavi i potpora u učenju i izradi seminarskih, maturalnih, diplomskih i znanstvenih radova.
Obilazak Kuće Panonskog mora koncipiran je tako da počinje uvodnom prezentacijom o životu na našem Planetu, fosilima – na koji se način sačuvaju i što nam pričaju o nekadašnjem okolišu, s posebnim osvrtom na živi svijet Panonskog mora. Prezentacija završava igrom u pijesku obale Panonskog mora, na interaktivnom podu dvorane. 
»Na prvom interaktivnom ekranu simuliran je položaj Papuka, izmjena jezera, mora i drugi događaji od prije 18 milijuna godina do danas. Nadalje, obrađuje se kroz interakciju s posjetiteljem i priča što je sve plivalo u Panonskom moru, a što saznajemo preko fosila izložene zbirke. Tako je u nekadašnjem Panonskom moru plivalo više vrsta morskih pasa, kao i najveća izumrla vrsta 20-metarski morski pas megalodon, miocenski kitovi i dupini, ali i druge vrste riba kao što je orada i druge vrste koje srećemo u današnjim morima. Ispod morske površine bujao je život na grebenima u toplim, plitkim morima s mnoštvom fosila koralja, mahovnjaka, školjkaša, ali i drugih stanovnika grebena kao što su rakovi i tropska riba kirurg. Na morskom dnu živjeli su i morski ježinci, puževi, školjke – prave ostrige, a na obali su upijali tople zrake Sunca morske medvjedice o kojima znamo iz kostiju pronađenih u sedimentu Panonskog mora. Naslage sedimenata nam pričaju i da je rječna delta utjecala u Panonsko more, negdje na području današnjeg sela Vrhovci, da su kopnom tumarali miocenski nosorozi i praslonovi, a u jezerskim sedimentima su sačuvani ostaci riba, slatkovodnih školjaka te lišća biljaka iz tog davnog vremena«, kaže na kraju naša sugovornica.
Zvonko Sarić