Uz činjenicu da sam u nekim programima i razgovorima shvatila da imam želju živjeti u Italiji, i ako tome dodamo moju slabu stranu prema talijanskoj kuhinji, opravdavam sve učestalije maštarije o putovanju u tu zemlju. Kad sam samo zastala da vidim o čemu bih mogla pisati ovoga tjedna, Italija mi je odmah pala na pamet. Zapravo me nije briga u kojem ću se dijelu Italije zaustaviti, jer njoj ne gledam u zube.
Neobična odredišta svima su zanimljiva i danas nas sve vodim na neobična mjesta u Italiji, jer želim da ih svi vole jednako kao i ja, a nema boljeg načina od ispričati zanimljivu priču ili pronaći nešto neobično.
Nevjerojatne scene
Toranj koji viri iz vode je svakako jedna od zanimljivosti kojom bih mogla početi. Riječ je o Lago di Resia, umjetnom jezeru koje se nalazi u talijanskim Alpima i koje je svoju popularnost steklo po tornju koji viri iz vode. Toranj pripada crkvi iz 14. stoljeća, koja je potopljena 1950. godine kada je u procesu pravljenja brane za proizvodnju sezonske električne energije potopljen veći dio gradova, među kojima su Kuron i Resija. Jedino što je ostalo vidljivo je crkveni zvonik i do njega se može doći i pješice, zimi, kada je jezero zaleđeno. Mnogi kažu da još uvijek čuju zvono zvona u kuli, iako je uklonjeno nakon izgradnje jezera.
Poslije tornja potopljenog mjesta, putovanje nastavljamo u selu koje umire, koje je ujedno i selo koje želi živjeti. Budući da se nalazi na veoma erozivnom području, pretrpjelo je do sada više serija urušavanja u kojima su se pojedini dijelovi sela odvajali i padali u kanjon, i na kraju ga od nekadašnjeg grada pretvorili u gotovo napušteno seoce. Civita di Bagnoregio danas ima 12 stanovnika i mnogo više mačaka, a njihov gradonačelnik je obećao da mjesto neće izumrijeti i okrenuo se turizmu. Njegove neobične, kaldrmirane ulice, kameni prolazi i drevne kuće obložene saksijama izgledaju poput bajke i njegove putnike vraćaju u prošlost, u period srednjovjekovne Italije.
Apulija (Puglia) i grad Albobelo, jedini grad na svijetu u kojem kuće izgledaju poput patuljastih šešira i tu stoje, bez ikakvih promjena, više od 400 godina, pružit će nam potpuno drugačiju Italiju od one na kakvu smo svi navikli. Zbog svoje jedinstvenosti 1996. godine uključeni su u UNESCO-vu kulturnu baštinu. Njihovo ime je »truli«, a izgrađeni su od kamena postavljenog na četvrtastu podlogu i pokrivenog stožastim krovom. Prepoznatljivi krovovi izrađeni su od krečnjaka i vodootporni su. Većina truli kućica ima po jednu sobu ispod svakog krova i dodatne prostorije u zaobljenim nišama unutar zgrade. Teško je povjerovati, ali ove »patuljaste kuće« privlače desetke tisuća posjetitelja, a truli zona uključuje oko tisuću kuća iz bajki, od kojih su mnoge povijesne građevine.
Tursko stubište
Tursko stubište (Scala dei Turchi) stepenasta je litica na jugu Sicilije, izrađena od mekog krečnjaka i bijelog lapora – »meke« sedimentne stijene. Ovaj je dio obale izdržao tisućljeća oceanskih valova i slanih vjetrova koji su stvorili prirodne stepenice na litici, dajući formaciji svoje ime. Nazvan je i po turskim gusarima koji su tijekom stoljeća mnogo puta napadali Siciliju.
I za kraj ostavljam jedan od gradova kojim se ponosi cijela Italija, a nekada je smatran sramotom Italije. Matera je drevni grad koji se sastoji od stotina sasija (kamenih stanova) koji datiraju iz pretpovijesnih vremena kada je zemlja bila puna naselja troglodita (naziv za ljude koji žive u špiljama).
Te su kuće iskopane iz sedimentne stijene i izdubljene kako bi se stvorile sobe za smještaj cijelih obitelji. Ovaj nestvarni grad često je korišten za snimanje filmova i predstavljao je drevni Jeruzalem u filmu Mela Gibsona iz 2004. Kristova muka.
Italija mi se čini tako lijepom da, ako bih prokrstarila njome, dugo ne bih morala nigdje putovati i mogla bih sjesti te o tome napisati knjigu. Ili bi bilo još bolje sjesti negdje u Italiji i pisati.
Gorana Koporan
