Prva tiskara u Subotici otvorena je 1844. godine, a 117 godina kasnije Subotičanin Gyula Dietrich krenuo je u Zagreb na tiskarski zanat, kako bi izučio za ručnog slovoslagača. U tom poslu zadržao se 17 godina, a isto toliko radio je kao srednjoškolski profesor. Iako je odavno izašao iz tiskare, Dietrich još s ponosom čuva zavidnu kolekciju koja podsjeća na nekadašnji tiskarski zanat koju je on sam nazvao Muzej slova.
Kada je trebalo birati zanimanje Dietrich se između petogodišnje učiteljske škole i tiskarskog zanata odlučio za ovo drugo, a prevagnulo je to što je poslije trogodišnjeg školovanja mogao steći zvanje šegrta i zaposliti se. 
»Na školovanje za ručnog slovoslagača krenuo sam 1961. godine, a poslije izučenog zanata posao sam dobio u Subotici u gradskoj tiskari, koja je poslije postala Grafički zavod Panonija. Poslije nekoliko godina završio sam Višu grafičku školu u Zagrebu. Zavolio sam taj posao i danas sa 75 godina mogu reći da bih ga ponovo radio. Radilo se tada drugačije nego danas. Naslove u novinama radili smo ručno dok su se tekstovi slagali na strojevima. Za prijelom jedne novinske stranice trebala su dva sata. Prelamači su se zvali meteri. Bila su četiri prava metera i uz njih jedan koji je dorađivao. Srednje strane novina radio je glavni meter. Tako sam i ja počeo, kao pomoćnik«, priča Dietrich, koji je 1969. godine objavio Monografiju 125 godina štamparstva u Subotici.
Dio nekadašnjeg načina pripreme i tiskanja Dietrich je sačuvao u svom Muzeju slova, a među njima je i slog Hrvatske riječi.
Gyula Dietrich ima i zavidnu kolekciju starih fotografija Subotice, a tu kolekciju nazvao je Arhiv Dietrich. U tom osobnom arhivu stare su fotografije Subotice koje je snimio Gyulin otac Jullius. Po struci cipelar, zaljubljenik u fotografiju, već od prve plaće kupio je fotoaparat, pa su zahvaljujući njemu ostali trajni foto zapisi nekadašnje Subotice. Obitelj Dietrich je u Suboticu došla 1906. godine iz Rumunjske, iz Brašova. Gyulin djed Johan došao je u Suboticu kao kemičar u tvornicu Klotild. Njegov sin Jullius, zaposlit će se kao cipelar, a unuk Gyula okrenuo se tiskarskom zanatu. 
»Moj otac bio je običan cipelar, ali je bio zaljubljenik u fotografiju. I ne samo da je fotografirao već je i sam razvijao filmove i izrađivao fotografije«, kaže Gyula koji svoju arhivu fotografija rado prikazuje u javnosti. 
Z. V.