Na Paliću u Orbánfalva ulici, kojoj više odgovara naziv aleja zbog prostranosti, ljepote i zelenila, davno projektiranoj s velikom pozornošću na potezu od željezničkog kolodvora ka malom trgu i parku, nekoliko vila još svjedoči o vremenu koncem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća, kada su podignute kao ljetnikovci imućnih obitelji, okruženi voćnjacima i vinogradima. Ilona Gubi je 1966. godine došla kod svoje tete u vilu Lepeza u ovoj ulici i zatekla je još ono prijašnje stanje: veliki voćnjak kajsija oko objekta, sve do ruba susjedne ulice. U međuvremenu je na tom nekadašnjem velikom placu napravljeno nekoliko kuća, kao i na okolnim, u prošlosti znatno većim placevima, prema novijem urbanističkom planu donijetom prije pedesetak godina.
Nažalost, nepoznat je graditelj vile Lepeza, kao i godina izgradnje; ne zna se ni je li to njeno autentično ime od nastanka ili ga je dobila naknadno zbog oblika drvenih ukrasa na trijemu, koji se i danas čuvaju u originalnom izdanju. Drugi elementi na objektu su mijenjani, no trijem je od svih vlasnika sačuvan u autentičnom izgledu. Opisujući posljednje desetljeće devetnaestog stoljeća i nastanak palićkog urbanog naselja »preko pruge«, Branka Šadi piše (Subotičke novine, »Vila Lepeza«, 16. kolovoza 1985.): »U ovom spletu našla se jedna vila, za ono vrijeme neuobičajenog trijema i verande... Svjedočanstvo je to o nadahnuću jednog neimara koji je osmislio ovaj objekt, napravljen doista neobično – u obliku lepeze koja se sklapa«.