Pitanje nacionalnog identiteta Bunjevaca u Bačkoj, poznato i kao »bunjevačko pitanje«, nije nikakva novina, već seže u 19. stoljeće. Na kulturne i političke aspiracije ove subetničke skupine da se integrira u modernu hrvatsku naciju nisu blagonaklono gledale države u kojima su kroz povijest živjeli. Očitovalo se to u politikama rastakanja te zajednice i asimilacije njezinih pripadnika (isprva mađarizacije, a potom i srbizacije). O tome smo već nebrojeno puta pisali.
Novo, 21. stoljeće, donijelo je i novi društveno-politički okvir, a »bunjevačko pitanje« je preživjelo, dobivši nove manifestacije. Među ostalim, 2005. na red je došao tzv. bunjevački jezik. Tada se, naime, javila inicijativa da se taj tzv. jezik uvede u školstvo kao izborni predmet, na što su putem otvorenog pisma reagirale ovdašnje hrvatske institucije predvođene DSHV-om kao i ugledni znanstvenici i stručnjaci iz Srbije, Hrvatske, Mađarske. Bunjevački prijedlog stavljen je van snage, ali je zato 2007., unatoč reagiranju kroz novo otvoreno pismo iz redova hrvatske zajednice, u nastavu uveden izborni predmet bunjevačkoga govora. Predstavnici hrvatske zajednice oglasili su se otvorenim pismom i 2011. izražavajući nezadovoljstvo »pružanjem pune stručne i logističke potpore sada već poodmaklomu institucionalnom zaokruživanju samosvojne bunjevačke etničke skupine«, a koje se ticalo i »jezične standardizacije bunjevačkoga govora«. Unatoč tim glasovima, Bunjevci su uz potporu državnih institucija radili na standardizaciji te 2018. objavili svoj »ričnik«, a godinu kasnije i »gramatiku«. I o ovome smo pisali, i svojevremeno i nedavno, ali zbog čega to ponavljam?
Ovo ponavljam jer se danas održava otvoreni sastanak kao završnica javne rasprave oko izmjena Statuta Grada Subotice, a glede uvođenja tzv. bunjevačkog jezika u službenu uporabu u tom gradu. Iz nemalog uvoda u tekst vidi se kako uvođenje tzv. bunjevačkog jezika nije nikakav grom iz vedra neba. Bez obzira na bogatu kronologiju otvorenih pisama i mišljenja struke. A predstavnici hrvatske zajednice i stručnjaci su se i ovoga puta, glede istoga pitanja, još jednom, jasno i argumentirano, očitovali.  
Na današnjem otvorenom sastanku čut ćemo stajališta zainteresiranih strana. Mnogi vjeruju da je rezultat već poznat, s obzirom na sadržaj dviju skupštinskih sjednica gdje se o ovom ranije raspravljalo. Također, i unatoč eventualnim očekivanjima od mađarske zajednice (točnije SVM-a koji je dio vladajućih struktura u gradu) da prepozna važnost ovog problema, imajući u vidu stajališta Mađarske akademije znanosti o »bunjevačkom pitanju«. Predstavnici hrvatske zajednice će najvjerojatnije, a kako su to učiteljice nekad znale reći, pričati zidovima. Doduše, oni su u Velikoj vijećnici lijepo ukrašeni, dijelom i vitražima, ali bojim se – ishod će biti isti.
D. B. P.