Na slikama iz dalje prošlosti, prije stotinu i više godina, i muškarci i žene potpuno su pokriveni odjećom, obično svečanom, za tada poseban događaj kakav je bio čin fotografiranja. I na snimkama s obala palićkog jezera vidi se umjerenost u ogoljavanju u kupaće kostime koji više pokrivaju no što otkrivaju. Vrijeme ozbiljnosti i odmjerenosti u ponašanju – komentiramo iz kuta današnjice. Zapisi iz prošlosti, međutim, prikazuju drugačiju sliku: nudizam nije produkt suvremenog vremena. Kupanje bez ikakve odijeće na obalama palićkog jezera opisano je, začudo, još u arhivskoj građi devetnaestog stoljeća! Arhivist László Magyar u Palićkim šetnjama (izdanje 2003., str. 17) piše: »Ljekovita svojstva jezerske vode bila su poznata još od kraja XVIII. stoljeća. Stanovnici Palića i okolice znali su za ovo još mnogo ranije. Ostalo je zabilježeno kako su na sjeverozapadni i zapadni dio jezera zaprežnim kolima stizali brojni kupači iz siromašnijih slojeva, ali je ’narodna’ plaža, gdje je carovao i nudizam, na zahtjev vlasnika okolnih vila – zabranjena«.
Međutim, možda se nudizam svidio i posjetiteljima Palića u tim okolnim vilama, jer kupanje bez odjeće tema je i poslije 1850-ih. »Gradske vlasti će skinuti zabranu s nudizma i dozvolit će ga, ali samo u okolici vila.« (!), piše László Magyar (str. 38).
Poslije više od stotinu godina, nudizam je opet dospio u centar pozornosti javnosti, kada je na Ženskom štrandu 1987. godine dio mola odvojen (vizualno) za kupače bez odjeće. Time se nudizam s morskih obala preselio na jezersko kupalište, ali ne zadugo. Nudistička plaža zatvorena je »zbog protesta obučenih građana«, kako svjedoči tisak, potom su zaljubljenicima u kupanje bez odjeće obećana dva izdvojena splava na jezeru, ali je, ipak, sve brže-bolje gurnuto »pod tepih«, pa su za potomke i iz dvadesetog stoljeća ostale ’pristojne’ fotografije.