Intervju

Prva knjiga tiskana u nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata bio je rječnik Ilije Žarkovića Zaboravljeni rječnik – govor golubinačkog kraja. Recenzentica tog rječnika bila je prof.dr.sc. Lijljana Kolenić s osječkog sveučilišta. U povodu objavljivanja tog rječnika ona je rekla da je njegov značaj u tome što je spasio riječi od nestajanja. Sačuvao je riječi u posljednjem trenutku, a s riječima, s tim velikim jezičnim blagom, sačuvao je i sjećanje na život koji je prošao, kojega se sjećaju oni koji čuvaju najljepše uspomene iz djetinjstva. Bilo je to prije pet godina. Danas je profesorica Kolenić ponovno angažirana na jednom rječniku, ali ovoga puta rječniku koji se bavi monoštorskim govorom i na čijoj izradi radi Marija Šeremešić. Boravak profesorice Kolenić u Monoštoru iskoristili smo za ovaj intervju.

 

HR: Jezik je jedna živa materija koja se vremenom mijenja. Koliko se današnji jezici, pa i hrvatski, mijenjaju uslijed različitih utjecaja kojih je sve više? Prijeti li izumiranje, uvjetno rečeno, malih jezika?

 

Ne mislim da će mali jezici izumrijeti jer jezici žive dok ima ljudi koji njima govore, a standardni jezici žive dok ima ljudi koji njima govore i pišu. 

Međutim, mjesni govori, dakle govori jednoga sela, doista naglo nestaju. Razloga je tomu više. Mjesni govori se mijenjaju i gube svoj izvorni oblik zbog utjecaja standardnoga jezika. Nije to samo utjecaj škole, nego i medija, radija, televizije, novina. Osim toga, česte su migracije iz sela u grad pa sela ostaju pusta, nema mladih ljudi, nema jezičnoga pomlatka. A kada ljudi promjene mjesto, mijenja se i njihov mjesni govor. Najzad, govori nestaju još dodatno ako su izvan granica matične države, ako su manjinski govori jer je proces asimilacije uvijek prisutan. 

Stoga valja reći da se mjesni govori naglo mijenjaju, naglije nego što bismo to očekivali i taj je proces vrlo teško zaustaviti. Međutim, ipak možemo nešto učiniti. Možemo ih snimiti i opisati (napisati gramatiku i rječnik govora), njegovati u školama, u medijima, na raznim manifestacijama. Za taj posao nisu dovoljni samo pojedinci koje pokreće entuzijazam, nego i ustanove.

 

Zlata Vasiljević

 

Opširnije u tiskanom izdanju