Blagdan band je, kako to strani rock kritičari nazivaju, »supergrupa«, odnosno sastav sačinjen od već u različitim skupinama proslavljenih glazbenika. U slučaju spomenutog benda poveznicu među članovima čini grad Rijeka, te su se u »prvoj petorci« našli neizbježni akteri takozvane Ri-rock scene: vokal Zoran Prodanović-Prlja, (Let 3), gitarist Vlado Simčić-Vava, (Laufer, En Face, Mone), gitarist Želimir Gržančić i basist Sandro Bastijančić-Jegi (En Face) te bubnjar Alen Tibljaš (Laufer, En Face, Metrobolik).
Ovaj all star band okuplja se i nastupa rijetko, ali se zato o njihovim koncertima priča često. »Palach is not dead« naziv je njihovog prvijenca i zasad jedinog izdanja, snimljenog u cijelosti (podrazumijevajući i greške) na nastupu u riječkom Multimedijalnom centru »Palach«, 29. prosinca 1995. godine. Iako se radi o prosječnom live snimku, album je u međuvremenu svrstan među esencijalna izdanja riječke rock scene, što u potpunosti duguju dugogodišnjem stažu i dobrom rejtingu kod publike.
Repertoar na albumu, kao i na njihovim karizmatičnim nastupima, čine obradbe svjetskih rock klasika. Osobni pečat ovakvoj »maloj rokenrol povijesti« Blagdan band pruža kroz aranžmane u punk-rock maniri, što je posebice upečatljivo u »You’re The One That I Want« iz filma »Briljantin«, »I Should Have Known Better« Beatlesa ili Dylanovoj »Blowin’ In The Wind«, dok se kao standard podrazumijeva u već modificiranim verzijama numera »Surfin bird« i »Do you wanna dance?« koje su obradili Ramonesi, »Somethin’ else« Sex Pistolsa, te Van Morrisonovoj skladbi »Gloria« koja ima prizvuk istoimene pjesme u izvođenju Patty Smith. Na albumu gostuje i legenda riječkog punka, Valter Kocijančić, s lokal-patriotskom himnom »Rijeka« njegove nekadašnje skupine Paraf, ujedno i jedinom pjesmom zastupljenom iz okvira domaće glazbe.
Riječki centar »Palach« osnovan je 1969. godine u spomen na istoimenog češkog studenta Jana Palacha, čija je politička borba rezultirala protestnim samospaljivanjem na praškom trgu. Sadržani u naslovu albuma, ime i prateća poruka tvore posvjetu ovom kulturnom prostoru, koji je u vrijeme snimanja ploče bio središtem rokenrol zvuka i zaštitnim znakom cijele generacije ljudi ovoga grada.
