Kad mi se srce napuni sjete
Zbog ove današnjice sive
pomislim na davne pedesete
i sjećanja draga tad ožive.
O, koliko se meni sviđa
čudesno ono doba milo
Jedva se danas nešto viđa
od svega što je onda bilo.
Nema više na korzi šetnje
Nema kina ni kazališta.
u vrijeme monotonije ljetne
nema zabave skoro ništa.
Nema lijepog pjevanja sokakom
u noćima jesenjskim tamnim
da razgali srce slušaocu svakom
ko u onim pedesetim davnim.
Nema prela, igranki, svirača.
Od sumorne se zbilje ježim,
a nostalgija sve je jača
pa rado u prošlost bježim.
Vrijeme teče, dragu prošlost briše.
U srcu, mi mučna tjeskoba.
Zvonko (Bogdan) i ja volimo najviše
ono divno, nepovratno doba.
