Zastupnici Skupštine grada Subotice trebali su jučer (ovaj tekst pisan je dan ranije) svojim glasanjem potvrditi ono što je najavljeno prije desetak dana, a to je pokretanje procedure izmjena Statuta grada Subotice kako bi se u službenu uporabu na teritoriju Grada uveo »bunjevački jezik«. Ova najavljena izmjena, koja je vjerojatno i usvojena otvara dva pitanja.  
Prvo je ono zakonsko. Postoji li zakonsko utemeljenje da se bunjevački uvede kao službeni jezik? Zakon o službenoj uporabi jezika u članku 11. definira da se jezik nacionalne manjine u službenu uporabu uvodi ukoliko je postotak pripadnika te zajednice 15 posto. I ako tako tumačimo, dileme nema: Bunjevci u Subotici ne ispunjavaju taj uvjet, ali se mogu »provući« kroz stavku »na teritoriju jedinice lokalne samouprave gdje tradicionalno žive pripadnici nacionalnih manjina, njihov jezik i pismo može biti u ravnopravnoj službenoj uporabi«. Kao vid pozitivne diskriminacije. Ali onda to posljedično otvara mnogo toga. Je li takav vid pozitivne diskriminacije do sada primijenjen na nekom drugom teritoriju Srbije i za koje nacionalne zajednice? Hoće li tragom »subotičke prakse« sada krenuti i druge nacionalne manjine i lokalne samouprave zatrpati inicijativama za uvođenje njihovog jezika u službenu uporabu obrazlažući značaj koji su ostavili u kulturnom i povijesnom razvitku svoje lokalne zajednice? I što je još važnije: hoće li odluke koje se budu donosile tragom tih inicijativa biti isključivo političke?
Drugo je ono jezično pitanje. Je li riječ o dijalektu hrvatskog jezika ili govoru? Pozvat ću se ovdje na Istitut za jezik i jezikoslovlje iz Zagreba koji još jednom podcrtava da svi relevantni suvremeni hrvatski i srpski dijalektolozi u svojim radovima i monografijama upotrebljavaju izraz »bunjevački govor« i kako se bunjevački govor nigdje ne naziva jezikom. 
I da ne bude zabune: bunjevački se kao dijalekt spominje i u djelima srbijanskih jezikoslovaca. Jedan od njih je Miloš Okuka, koji bunjevački govor naziva zapadnohercegovačko-primorski, navodeći uz to kako njime govore Hrvati i Bošnjaci.
Hoće li dijalekt postati manjinski jezik u službenoj uporabi, nažalost, nije pitanje struke već politike. 
Z. V.