Aleksa živi u nebeskoj sreći, ali i u srcima svih onih koji vole Boga i svoj hrvatski narod! Hvala Ti, Aleksa što nisi svoje divne talente zakopao, nego si ih umnožio, da tvoj rod uvijek crpi snagu za nove generacije, kazao je vlč. Bela Stantić

 

Prije 75 godina, točnije 17. kolovoza 1940., preminuo je svećenik i pjesnik Aleksa Kokić. Tim povodom, a u okviru Godine hrvatskih velikana u Vojvodini, njemu je u čast u ponedjeljak je u Subotici, priređen spomen-program u okviru kojeg je bilo riječi o njegovu djelu, a čule su se i njegove pjesme kako u izvedbi recitatora tako i one uglazbljene koje su nam dočarali članovi dvaju zborova.  

Program je počeo polaganjem cvijeća na svećeničku grobnicu na Bajskom groblju, nakon čega je služena svečana sveta misa u crkvi Isusova Uskrsnuća koju je predvodio tamošnji župnik vlč. Bela Stantić. 

 

 

 

Živo evanđelje

Vlč. Stantić je u svojoj propovijedi, među ostalim, istaknuo kako su Kokićeve pjesme živo evanđelje, u kojima on vrši svoju veliku zadaću: proslavljati Boga i voljeti ljude. »On plače s njima, radostan je s njima, duboko suosjeća s njima kad su pogaženi i prezreni. On dobro zna da je čovjek nesretan bez Boga i samo Bog može čovjeku dati punu sreću«, rekao je vlč. Stantić.

Poručio je i kako Aleksa nije umro, te da i nakon 75 godina govori. »Aleksa živi u nebeskoj sreći, ali i u srcima svih onih koji vole Boga i svoj hrvatski narod! Hvala Ti, Aleksa što nisi svoje divne talente zakopao, nego si ih umnožio, da tvoj rod uvijek crpi snagu za nove generacije!«, naveo je vlč. Stantić.

 

D.B.P.

 

Opširnije u tiskanom izdanju