Prikačiti nekome etiketu da je lopov, lažljivac, prevarant nekada je bila najveća sramota i oni s takvim etiketama bili su nepoželjni i svi koji su držali do svoje reputacije izbjegavali su ih u širokom krugu. Onda su odjednom »nositelji« svih tih epiteta postali ugledni građani, pokrovitelji, sponzori, biznismeni u čijem društvu je itekako bilo dobro i korisno biti. Da me sada pitate kako se i kada to desilo ne bih vam znala odgovoriti. Jednostavno lopov, lažljivac, prevarant postali su etikete na koje se nitko više ni ne obazire. Otprilike kao da ste nekome rekli da je pametan, uspješan, obrazovan.
Zašto onda čuđenje kada su na red stigli mnogo teži i opasniji epiteti? Ili da upotrijebnim prikladniju riječ – najgore uvrede. Poput onih kojim je prije tri godine lider radikala Vojislav Šešelj, tada zastupnik u republičkoj skupštini »častio« također zastupnicu Aleksandru Jerkov. Ako ste kratkog pamćenja podsjetit ću vas da je Šešelj Jerkovu nazvao »ustaškom k...«. Podsjetit ću vas da su tu uvredu kasnije ponavljali i drugi radikalski prvaci. Podsjetit ću vas da je već spomenuti Šešelj napisao i knjigu s tim naslovom. I što je epilog? Za sada ništa. Osim sudskog procesa. Ne po kaznenoj prijavi, koju je podnijelo tužiteljstvo, već po privatnoj tužbi Aleksandre Jerkov. I naravno suvišno je reći – koji i dalje traje.
Nije se ni korak dalje odmaknulo ni nakon ročišta koje je bilo zakazano za utorak, 12. siječnja, jer se tuženi Šešelj, koga više ne štiti zastupnički imunitet nije pojavio na ročištu. I sigurno će još potrajati dok ova priča sudski ne bude privedena kraju.
I ono što je tragično – to neće biti kraj uvredama, govoru mržnje, prijetnjama koje su u javnom govoru i medijima postale riječi u svakidašnjoj uporabi. Riječi su to za kojima se previše olako poseže u verbalnoj borbi s političkim i drugim neistomišljenicima. Bez da ikoga to pretjerano uznemirava ili šokira. 
Z. V.