U ovom razdoblju godine, u okviru rubrike Priroda i društvo, obično sam pisala o tome gdje sam sve bila tijekom godine, u čemu sam najviše uživala, što me je razočaralo, gdje sam mogla duže ostati, a što sam propustila. Volim i usporediti ono što sam željela s onim što sam realizirala i vidjeti što mi je ostalo za prenijeti, a od čega ću možda odustati jer me je želja minula. Praviti takve analize u ovoj godini ne bi imalo smisla i moglo bi samo deprimirati. Neću praviti ni planove za narednu godinu, ne jer ih nemam nego jednostavno ne znamo još kako će i hoće li putovanja biti moguća. Ovo ću razdoblje zaključiti nadom da naredna godina ima za nas mnogo bolji plan.
Ideja kao poklon
I baš kad sam mislila odustati od planiranja naredne godine, bar u dijelu s putovanjima, dobila sam na poklon knjigu koja se zove 1037 kilometara biciklističkih i pješačkih tura kroz Srbiju. Problem zatvorenih granica je pao u sjenu, putovanje u grupi ovdje nije potrebno, nema prijevoza niti bilo kog vida rizičnog ponašanja. Dakle, nemam izgovora za ne probati ponovo biti u putu.
Kao što to obično biva, najbolje neku zemlju predstave stranci, tako je i ove ture kreirala, osmislila i realizirala Katarina Haberli koja je u Srbiji živjela četiri godine i koja ju je, kako navodi, zavoljela i planira se vraćati u Srbiju.
Što mi knjiga planira?
U knjizi je detaljno opisano 36 ruta širom Srbije koje je autorica osobno prošla. Na stranicama se nalazi mnogo fotografija u boji, mapa, korisne i zanimljive informacije i savjeti. Uz svaku rutu se nalazi i QR code koji se sa svakim smart uređajem može pročitati i uz pomoć kog će korisnik moći ustanoviti svoje točno mjesto na svakoj ruti.
Sviđa mi se kako je autorica podijelila cijelu zemlju i kreirala rute. Pregled opisanih ruta je sljedeći: Beograd i njegova okolina, Preko drevne pustinje Deliblatske peščare, Kroz lipove i bukove šume Fruške gore, Lutanje valjevskim planinama, Klasični vrhovi ili obavezni izleti po Srbiji, Stara planina na granici između Srbije i Bugarske, Čarobna Tara u zagrljaju moćne rijeke Drine, Zlatibor, Golija i Uvac.
Uz navedene ture tu su i super korisne informacije kao što je sve što je potrebno znati o javnom prijevozu sa svim potrebnim linkovima i sajtovima. Dalje su tu sjajne informacije o smještaju na rutama, servisima za bicikle, ali i transportima bicikala, o kuhinji, kao i tome gdje možete jesti, o psima koje ćete sretati pogotovo u planinskim turama jer oni tamo čuvaju ovce, do informacija gdje možete sresti vuka, zmije, divlje konje i meni omiljenog medvjeda. Doduše, svi ti susreti su veoma rijetki, ali su ove informacije korisne. Također je veoma korisna informacija o pitkoj vodi, kao i o izvorima, o kartama za snalaženje u prirodi i označenim stazama i slično. Čini se da je autorica mislila na sve.
Ruta broj 19
Za ovu priliku, a i kako bih više približila o kakvoj knjizi pričam, izdvajam rutu koja nosi naziv Šest vrhova Divčibara. Na samom početku ture, uz QR code koji vodi do mape, dobijate osnovne informacije o težini rute, uzbrdicama i nizbrdicama, putokazima i duljini staze. Tako je staza koja ide na šest vrhova: Golubac, Ljuti Krš, Stražara, Kraljev sto, Velika pleća i Crni vrh okarekterizirana kao srednje teška zbog dužine, prelaska potoka i neophodnog osjećaja za orijentaciju. Za nju je potrebno prijeći 17 kilometara, a predviđeno vrijeme je pet sati. Sjajno mi je što ima i subjektivnih i pristrasnih komentara, pa tako saznajem da je baš ovo i autoricina omiljena ruta. U daljem tekstu je cijela staza opisana do najsitnijih detalja, a na samom kraju su navedene korisne informacije. Dakle, sve što je potrebno da biste bez razmišljanja i velike pripreme obišli jednu rutu. Sve je servirano na tacnu.
Vjerujem da ste stekli dojam o kakvoj je knjizi riječ i nadam se da ću uspjeti istestirati neku od navedenih ruta tijekom sljedeće godine. Svakako ću o tome detaljno pisati.
Gorana Koporan
