Vrijeme sijanja božićne pšenice razlikuje se gotovo od mjesta do mjesta. Dok se u pojedinim mjestima ona sije na blagdan Bezgrješnog začeća (a ima gdje i ranije), u Subotici i okolici se pšenica sije na blagdan sv. Lucije, 13. prosinca. Večer prije ili na sam blagdan se obično pšenica ostavi u vodi, kako bi brže isklijala mladica, te kako bi bilo lijepo i bogato. Sutradan se ocijedi sva voda, a zrna žita se stave u pripremljene plitke zdjelice. Neki pšenicu stavljaju u rastresitu zemlju, drugi pak na natopljen komad vate, dok ima i onih koji ju samo stave u posudu i »prekriju« komadićem pamučne krpe. Ono što je jedino bitno jest da je pšenici potrebna vlaga i svjetlost, te tako valja naći pogodno mjesto. Ako je pšenica brzo izrasla, onda je do Božića treba skloniti na hladno i tamnije mjesto.
Jedan od starih običaja na sv. Luciju (Lucu), vezan za mlade, je bio da se toga dana na 12 komadića papira napišu ženska/muška imena, dok 13. papir ostaje prazan. Počevši od tog dana, svaki dan do Božića bi se jedan papirić, neotvoren, bacio u vatru. Ime koje je ostalo zapisano na posljednjem papiriću bilo bi ime budućeg muža/žene. Ako bi papir ostao prazan, to je označavalo da se momak/djevojka neće ženiti, odnosno udavati. 
Ž. V.