Počele su mi se događati putničke avanture s neputovanja. Znam, zvuči šašavo, ali sam počela pronalaziti novine svaki put kad bih izašla u prirodu, pa mi tako šuma po kojoj hodam vikendom svaki puta ponudi nešto novo. I taman kad sam počela prihvaćati i prepuštati se tome, na internetu sam pročitala bilješku koja kaže da ćemo možda, dok sjedimo kod kuće i ne možemo putovati, početi formirati Grčku u svom stanu ... Francusku u našoj kuhinji ... Italiju među našim prijateljima, Španjolsku među našim ljubavnicima... i kako naš grad zapravo ima sve što nam treba od svih svjetskih destinacija, samo ako u njemu gradimo život i radimo stvari koje radimo na putovanjima, bez obzira koliko se nekih sramili.
Italija u kuhinji, a Dublin među prijateljima
Nije velika tajna da obožavam talijansku kuhinju, posebno pizze, špagete i drugu tjesteninu, pa je jasno zašto sam Italiju stavila u kuhinju. Međutim, moram priznati da je Dublin nenamjerno upao među prijateljima, jer nisam ni znala da je ta prijateljica u Dublinu. Slučajno smo se sreli na internetu i razmijenili nekoliko rečenica iz kojih sam saznala da je tamo već više od godinu dana, da je dobro i da sam dobrodošla provjeriti kakva je pjena na njihovom moru. Šalu na stranu, imam poziv, pa priprema mora uslijediti.
Kad ulazim u opise nekih gradova i popise odredišta koja treba posjetiti, volim imati drugačije kriterije. Ovoga puta kriterij me pronašao, jer sam ovih dana često u pričama o prekrasnim ulaznim vratima kuća. Ali, najprije locirajmo Dublin kao grad smješten u Irskoj, na istočnoj obali Irskog otoka, između Howtha na sjeveru i rta Dalkey na jugu, uz dolinu rijeke Liffey. Sam grad ima oko pola milijuna stanovnika, od kojih je polovica mlađa od 25 godina, a samo 15% stanovništva su stranci. Dublin je rodni grad Jamesa Joycea, Samuela Becketta i Thomasa Mora.
Oboji vrata da znaš gdje živiš
Dovoljan je osnovni uvod, sada je vrijeme za kriterij koji me pronašao i ponukao da priču o atrakcijama u Dublinu započnem pričom o Dublinskim vratima. Budući da je većina stambenih kompleksa u Dublinu izgrađena tako da izgledaju identično, vlasnici svoja vrata boje u originalnu boju kako bi svoj dom razlikovali od susjeda. Iako se u prošlosti ova praksa koristila za identifikaciju doma, vremenom je postala značajna karakteristika istog Dublina. Slike ovih oslikanih vrata i jedinstvenog izgleda mogu se naći na razglednicama i kalendarima u gradskim suvenirnicama.
Moguće je da će redoslijed atrakcija biti lokacijski skok, ali sljedeću atrakciju na popisu donio je nestrpljivi knjižničar u meni. To je knjižnica Trinity College. Nevjerojatno arhitektonsko čudo i soba kakvu sanja većina bibliofila, Trinity College Library najveća je knjižnica u Irskoj. Ovdje je sačuvana poznata Kellova knjiga, rukopis koji datira više od 1000 godina i sadrži sva četiri evanđelja Novog zavjeta. Njegov najpoznatiji dio, poznat kao Duga soba, poznat je po tome što podsjeća na arhivu Jedi Star Warsa. Nažalost, glavna je knjižnica otvorena samo za osoblje, studente postdiplomskih studija i studente, ali to ne sprječava turiste da posjete Staru knjižnicu koja je otvorena za posjetitelje i nalazi se u njezinim četvrtima.
Dublin je najposjećeniji u ožujku, kada Irci slave dan svog zaštitnika, svetog Patrika, pa ne čudi da je crkva svetog Patrika najveća u Irskoj, sagrađena u 12. stoljeću. Zanimljiva mi je činjenica da je u njoj pokopan Jonathan Swift, tvorac Gulliverovih putovanja.
Popis uključuje i dvorac Dublin, Nacionalni muzej Irske, najstariju crkvu u Irskoj – Christ Church Chatedral, u kojoj su pokopani najpoznatiji Irci. Popis se nastavlja i nastavlja, ali izdvojila bih još dvije atrakcije. Prvo je svakako zabavno i kulturno središte Dublina, Temple bar. U ovom su dijelu grada sačuvane srednjovjekovne kamene ulice, što ga čini još šarmantnijim i atraktivnijim od ostatka Dublina. Ova je četvrt sigurno poznata po brojnim pubovima, a obvezni na popisu su Temple Bar Pub, Oliver St. John Gogarty, Bobs i Cassidy’s Bar.
Na kraju popisa stavljam Guinnessovu pivovaru, jer su Irci poznati po tome što piju pivo, a upravo ćete u pivovari saznati sve o podrijetlu i povijesti ovog dva stoljeća starog crnog piva, njegovim glavnim sastojcima, proizvodnji i marketingu. I, naravno, na kraju dobiti priliku za kušanje.
Priču o mostovima na rijeci Liffey ostavljam za neko drugo vrijeme, kao i o svim ostalim čudima koja Dublin nudi posjetiteljima. Njegova kombinacija tradicionalnog i modernog nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a to ne može pokolebati ni loše vrijeme po kojem je poznat. Za sve ostale prikaze i objašnjenja morala bih ići uživo i ispitivati.
Gorana Koporan
