Raditi na ovom filmu bio je jedan od najvećih pothvata u mojoj karijeri, pa i životu, do sada. U filmu smo nastojali ispričati priču koja se tiče sviju nas na ovim prostorima, kazao je obraćajući se publici nakon projekcije redatelj Branko Ištvančić

 

Godinu dana od premijere u Puli, film zagrebačkog redatelja podrijetlom iz Tavankuta, Branka Ištvančića Most na kraju svijeta doživio je i svoju srpsku premijeru. Drugo dugometražno igrano filmsko ostvarenje ovoga redatelja prikazano je prošlog petka u Subotici, u sklopu 22. Festivala europskog filma Palić, izvan konkurencije, a u programu Paralele i sudari.

Film Most na kraju svijeta, kako navodi redatelj Ištvančić, govori o besmislenosti i posljedicama rata, o tomu – kakvi smo ljudi postali nakon svega toga? Scenarij potpisuje bosansko-hercegovački književnik Josip Mlakić, a sinopsis je sljedeći: u ozračju straha, povratka srpskih prognanika u svoje kuće u kojima su u međuvremenu naseljeni Hrvati izbjegli iz Bosne, jedan starac nestaje, a istraga policajca koji je i sam naseljen u srpskoj kući, s vremenom će postati sve osobnija. Zanimljivo je što je za pričanje jedne (po)ratne drame, redatelj izabrao žanr trilera. Zbog specifične atmosfere, ali i fotografije (čiji je direktor Branko Cahun), film u sebi, kako je i jedan kritičar primijetio, u određenoj mjeri posjeduje duh i estetiku suvremenih skandinavskih krimića.  

 

Gost u rodnom gradu

Projekcija u Subotici, bila je ujedno i srpska premijera ovoga filma. Premijeri je nazočio i dio filmske ekipe predvođene redateljem Brankom Ištvančićem. »Gledam ovu moju akreditaciju na kojoj piše 'Gost'. Vrlo mi je drago da me je moj rodni grad konačno ugostio. A i moje prijatelje glumce iz filma«, kazao je Ištvančić obraćajući se publici nakon projekcije u subotičkoj dvorani Jadran. 

»Raditi na ovom filmu bio je jedan od najvećih pothvata u mojoj karijeri, pa i životu, do sada. U filmu smo nastojali ispričati priču koja se tiče sviju nas. Ne samo nas koji pokušavamo kao autori vama gledateljima ispričati nešto iz svog aspketa, već nešto što je dio naših života ovdje na ovim prostorima, i nešto što je i Subotica na neki način doživljavala tijekom zadnjih nekoliko desetljeća. Ovaj sam film, kako ste vidjeli na kraju, posvetio svom velikom prijatelju i učitelju, nastavnku Zoltanu Siflisu. On mi je duhovni otac, od njega sam mnoge stvari ovdje u Tavankutu i Subotici naučio i tako krenuo dalje u svijet baviti se filmom. Pokušavam se vraćati u ove krajeve, i nastojat ću to i dalje činiti«, poručio je Ištvančić.