Vremena snena, vremena stara,
širokim drumom čopori krava,
za njima frula govedara,
pod njima laka vene trava.
Vremena lijenja, vremena stara,
u bagrenjaku Šarov spava,
u podne puca bič pudara,
puca mi srce, puca mi glava.
Vinogradi plavi
k’o izvori vina
šapuću mi nijemu
poemu
godina.
Pitaju me: gdje je
ono staro društvo
što je bekrijalo
pod granatim ruštom?
Ilija Žarković rođen je 1947. godine u Golubincima. Gimnaziju završava u Staroj Pazovi, a zatim apsolvira jugoslavensku književnost i srpskohrvatski jezik u Sarajevu i Beogradu. Sve vrijeme bavi se glazbom. Komponira tamburašku glazbu, voditelj je tamburaškog odjela pri HKPD »Tomislav« u Golubincima.
Kao student objavljivao je humoristične priloge u »Ježu« i »Veselom svetu«. Prvu samostalnu zbirku pjesama »Lice ravnice« objavio je IQ media Beograd 1996. godine.
Na Tjednu vojvođanskih Hrvata u Zagrebu primljen je u Društvo književnika Hrvatske.
Nekoliko njegovih zbirki poezije čeka na objavljivanje, a svoje stihove piše na hrvatskom i srpskom jeziku.
Sudjelovao je na prvom i drugom susretu pjesnika Lira naiva.
