Josip Juraj Strossmayer rođen je 4. veljače 1815. godine u Osijeku. Strossmayerov pradjed se iz Gornje Austrije nastanio u Osijeku gdje se vjenčao Hrvaticom. Priča se da je Strossmayer imao brata blizanca. Jednom su dali ime Josip, drugom Juraj, no kako je jedan od njih dvojice umro odmah po rođenju, a nisu znali koji, preživjelom su dali oba imena. Gimnaziju je pohađao u Osijeku, a teologiju je studirao u Đakovu. Pohađao je visoko sjemenište u Budimpešti gdje je postao doktor filozofije s 20 godina. Godine 1838. se zaredio i dvije godine boravio u Petrovaradinu kao vikar. Godine 1840. odlazi u Augustineum u Beč i već 1842. godine doktorira teologiju te postaje profesor kanonskog prava na bečkom Sveučilištu. Za dvorskog kapelana i direktora Augustineuma određen je 1847. godine. Đakovačkim biskupom imenovan je 8. studenoga 1849. godine, na prijedlog bana Josipa Jelačića. Uzeo je slogan »Sve za vjeru i domovinu«, i držao ga se sve do smrti 8. travnja 1905. godine. 

    Sa slavenskim se idejama sreo u Pešti. Prijateljevao je s Janom Kolarom i surađivao s češkim političarima Františekom Palac-kym. Bio je pristalica kulturnog i političkog zbližavanja slavenskih naroda. Za vrijeme revolucije bio je na dvoru i snažno je prigrlio Jelačićeve ideje. Zalagao se za ujedinjenje hrvatskih zemalja, tj. sjedinjenje Dalmacije i Hrvatske, kao i uvođenje hrvatskog jezika u administraciju i škole te federalizaciju Austrijskog Carstva, koja bi omogućila afirmaciju svakoga naroda koji živi u njoj. Nije imao ništa protiv stvaranja federalnog saveza Hrvatske i Ugarske, no kasnije će promijeniti mišljenje. Nastojao je objediniti slavenske narode pod vlašću Habsburga – isprva ujediniti one koji žive u Carevini, a kasnije i Južne Slavene izvan granica Austrije. Propagirao je crkveno ujedinjenje Slavena i obilno pomagao katolicima i pravoslavcima koji su živjeli pod Osmanlijskim Carstvom ili u njegovim vazalnim državama (Srbija, Crna Gora, Bugarska). Nemjerljiva je njegova uloga u podupiranju rada Matice slovenske i Matice srpske te tiskare na Cetinju. Jedan je od osnivača Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, danas HAZU-a, a pridonio je donacijama osnivanju mnogih kulturnih i gospodarskih institucija te fakulteta. Financirao je gradnju mnogih crkava, među njima crkve sv. Petra i Pavla u Osijeku i katedrale u Đakovu u kojoj je i pokopan.