U istraživanju povijesti Subotice najviše pozornosti pripalo je centru grada, u kojem se nalaze mnoge palače koje svjedoče o razvoju graditeljstva kroz vrijeme, kao i o financijskim mogućnostima nekadašnjih znamenitih subotičkih obitelji. Dalje od centra kuće su bile znatno skromnije; udaljavajući se ka periferiji sve skromnije. Bilo je važno imati »krov nad glavom«, makar i skroman. I za male kuće, jednako kao i za velika zdanja, pravio se projekt i tražila građevinska dozvola od institucija uprave grada. 
Dokumenta iz razdoblja od 1918. do 1941. godine čuvaju se u Povijesnom arhivu Subotica (broj fonda je F 47), među kojima i ona iz Ureda gradskog velikog bilježnika, s različitim molbama upućenim Senatu, kojima pripadaju i podnesene molbe za dozvole za gradnju kuća i svih drugih objekata. Uz pojedine molbe sačuvani su nacrti kuća. U prilogu je projekt kuće u Zapadnim ugarnicama koji je u travnju 1929. godine potpisao ovlašteni zidarski majstor Antun Kovačević. »Kuća će biti od naboja...«, piše u molbi, a u projektu su ucrtane svega dvije prostorije, »soba i kujna«. Iste godine, u svibnju, Jovan Malušev planira gradnju svoje kuće u Aleksandrovu, u Jugoslavenskoj ulici, »gdje će biti 1 soba, 1 kuhinja i 1 gang, u duljini od 10 metara i u širini od 8 metara. Zidovi će biti iz nabijene zemlje, krov crepom pokriven, a temelji iz ciglje« (oznaka dokumenta u Povijesnom arhivu je F 47 III 460/1929). Gradska komisija ubrzo na placu razmatra i odobrava molbu, propisujući visinu prostorija od najmanje 2,85 metara. Tako su nastajale nove kuće u okolici grada, a mnoge i danas postoje, u međuvremenu proširene.