Između dva broja Hrvatske riječi članica Gradskog vijeća Grada Novog Sada, kojoj je povjerena briga o obrazovanju, Dina Vučinić ispričala se zbog svog twitta od prije godinu i pol u kome je Hrvate nazvala trajno oboljelom nacijom. Između dva broja Hrvatske riječi u Hrtkovcima je osvanuo natpis – četnički štab. Između dva broja Hrvatske riječi na panel raspravi u Novom Sadu ponovno se progovorilo o događajima iz 90–ih i protjerivanju Hrvata iz Petrovaradina i Srijemske Kamenice.
Iskren ili (više vjerujem u ovo drugo) iznuđen potez, tek isprika Vučinićeve nešto je novo na našoj političkoj pozornici na kojoj političari još uvijek nisu skloni priznavanju vlastitih pogrešaka, već naprotiv: upornom istrajavanju u obrani svojih stavova i postupaka.
Iskrenu ili neiskrenu ispriku zasigurno nećemo čuti od visokog dužnosnika Šešeljevih radikala Đurađa Jakšića zbog natpisa u Hrtkovcima. Na žalost, to je samo jedan od nastavaka onog što Šešeljevi radikali smišljeno rade od devedesetih. Što bi rekao Željko Stanetić, direktor Vojvođanskog građanskog centra: ludilo i dalje traje. Ili kako bi rekao povjesničar Milivoj Bešlin »organizirani zaborav«.
Upravo o tom organiziranom zaboravu govorilo se na panel raspravi u Novom Sadu, gdje se ponovno progovorilo o etničkom protjerivanju Hrvata. Zaboravu danas, a prešućivanju i okretanju glave prije četvrt stoljeća. »Svi koji su tada živjeli, mogli su znati što se dešava. I tada su postojali nenacionalistički i nemiloševićevski mediji. Na kraju krajeva, mogli ste primijetiti kako neki ljudi odjednom, preko noći, više ne žive s nama. Oni su poput onih koji su u Beogradu 1941. godine pili pivo u Kasini, dok su se na Terazijama klatili obješeni antifašisti«, kazao je Bešlin.
Tom mirnom ispijanju u Kasini ili na nekom dugom mjestu skloni smo i danas. U svemu. A samo rijetki imaju hrabrosti ne okretati glavu, ne zatvarati oči i ne šutjeti. I za to platiti visoku cijenu. 
Z. V.