Berba grožđa započela je prošlog tjedna u fruškogorskom vinogorju. Unatoč iznimno zahtjevnoj vegetacijskoj godini i ekstremno visokim temperaturama i čestim izmjenama vrlo toplog i hladnog vremena, grožđe je u odličnom zdravstvenom i kondicijskom stanju pa vinogradari očekuju sjajna i vrhunska vina. Pogodni vremenski uvjeti, bez obilnih padalina, doprinijeli su lijepom sazrijevanju grožđa bez mnogo truleži, te dobrom rodu u ovoj vinogradarskoj sezoni koji je prema procjenama vinogradara iz Srijema, na nivou prošlogodišnjeg i iznosi oko osam tona po hektaru.

Ljubav prema poslu je presudna

Opće je poznato da vinograd traži »slugu« a ne »gospodara«,  te da su u vinogradarstvu i u proizvodnji vina ljudi nekada bili više uključeni nego danas. No, ono što je evidentno i što daje nadu posljednjih godina, barem na području Srijema, jeste da je nakon nekoliko desetljeća vinogradarstvo ponovo u ekspanziji te da je proizvodnja vina postao omiljen obrt mladih proizvođača. No, ima i onih, doduše rijetkih mladih ljudi, koji su nastavili ovu lijepu tradiciju svojih predaka te očuvali, čak i povećali svoje zasade vinove loze. Goran Žeravica iz Šida je jedan od njih koji se s puno ljubavi nastavio baviti vinogradarstvom. Vinograd je zavolio još od malih nogu uz svog djeda i oca. Odrastajaći u Gibarcu gdje je nekada skoro svaka kuća imala svoj vinograd u Gibaračkoj planini, svakodnevno je tamo odlazio i zavolio vinogradarstvo. Na dvije parcele danas uzgaja oko 1.000 čokoti trsova i oko 13 sorti grožđa.
»Naš vinograd je u slobodnoj proizvodnji. U našoj obiteljskoj proizvodnji nemamo pretenzija za nekom zaradom. Tih 1.000 trsova je puno za uzgoj za jednu obitelj i njihove godišnje potrebe. Od proizvedenog grožđa dobijemo više desetina litara vina i rakije, što naša obitelj ne može tijekom godine potrošiti. Vino i rakiju uglavnom podijelimo rodbini, kumovima i prijateljima«, ističe Žeravica dodajući da je ova godina, od rezidbe do branja, bila povoljna za grožđe.
»Zima nije bila jaka, što pogoduje vinogradu. U vrijeme cvjetanja nije bilo jačih mrazeva i vinograd je dobro podnosio sve vremenske prilike. Vrijeme žetve, kada su velike oscilacije u temperaturi, od jakog sunca do naglog zahlađenja i kada grožđe može biti zahvaćeno raznim bolestima, najgori je period za vinograd. Ove godine nije bilo jačih kiša, tako da je vinograd mogao opstati«, ističe Žeravica.
Također dodaje da su agrotehničke mjere koje su prijeko potrebne za opstanak vinograda, zbog povoljnih vremenskih uvjeta bile u manjoj mjeri zastupljene ove godine.
»Važno je poštovati agrotehničke mjere. One su sigurnost da će vinograd opstati do kraja godine, da će biti dobar rod i da će grožđe biti zdravo. Tako da se u svakom slučaju moraju poštovati agrotehničke mjere zbog svih klimatskih promjena koje su se događale posljednjih godina. Nekada je bilo dovoljno prskanje vinograda samo s plavim kamenom i preparatom Kosan. Međutim danas smo prinuđeni upotrebljavati nove agrotehničke mjere kako bi vinograd preživio dodatne bolesti i probleme koji nisu bili prisutni prethodnih godina«, kaže vinogradar iz Šida.

Zadovoljavajući i rod i slast

Povoljan znak da je grožđe spremno da se skida i prerađuje (što je kod bijelog grožđa optimalan sadržaj), jeste kada njegova slast sadrži 21 jedinicu šećera.
»Ovogodišnja slast grožđa je zadovoljavajuća. U našem vinogradu nemamo veliku slast kao u onim vinogradima gdje se gaji isključivo rizling i gdje je slast od 25 do 26 postotaka. Naše grožđe ima oko 19 posto slasti. Sve oko 19 posto i ispod toga može opstati. Što je veća slatkoća, to je vino bolje. Na našoj parceli smo ove godine imali 10 posto manje grožđa u odnosu na prošlu godinu, ali to je normalno. Nekad imamo više od 10 posto, a nekad manje. Imamo bačve za skladištenje 1.350 litara vina. Toliko i svake godine otočimo, bez obzira je li godina dobra ili loša. Samo je pitanje hoćemo li ispeći 250 litara rakije ili više. Vina uvijek imamo dovoljno I, kao što sam već rekao, i više nego što nam treba«, navodi Goran.

 U rangu najboljeg

Od mješavine bijelog grožđa proizvode bijela vina, a od sorte grožđa hamburg proizvode roze, te crna vina. Obe vrste vina su na prošlogodišnjim natjecanjima na lokalnim manifestacijama vinara uvrštene u rang najboljih.
»Do sada smo osvojili više nagrada. Za crno vino smo dvije godine zaredom osvojili prvo mjesto, a treće godine osvojili smo drugo mjesto za crno vino. Od 75 natjecatelja mi smo bili među prvima, što je za nas veliki uspjeh. I povrh toga što za proizvodnju bijelog vina koristimo mješavinu bijelog grožđa, osvajamo zavidne rezultate na natjecanjima, što govori u prilog tome da je podneblje na kojem uzgajamo vinograd pogodno i da se naš svakodnevni rad i trud isplatio«, ističe on.
Kako naš sugovornik dalje navodi, svakako da je i suvremena oprema kojom se danas oni služe poput električne muljače i bačvi od nerđajućeg čelika, utjecala na efikasniju i kvalitetniju proizvodnju vina. 
»Svjedoci smo kako se nekada proizvodilo vino. Vino smo skladištili u drvenim bačvama, koje je bilo teško održavati. Poslije svakog pretakanja vina morali smo ga dobro oprati, što je bio mukotrpan posao. Poslije pranja morali smo sumporiti da bi smo ubili bakterije. Danas bačve od nerđajućeg čelika ili one od medicinske plastike, koje imaju HASSAP-ov standard, lakše se održavaju. A što se tiče muljanja, nekada se to radilo ručno, što je nekad i bilo dobro. Jer kada je berba vinograda, ljudi se malo i opuste uz koju čašicu vina i rakije. Kada dođe vrijeme muljanja tu se oni otrezne. Danas je život mnogo brži, pa upotrebljavamo električnu muljaču koja je danas prijeko potrebna svakom vinaru. S njom je puno lakše raditi, a ostane ti i više vremena za druženje.«

Spoj lijepog i korisnog

Goran je jedan od danas rijetkih vinogradara koji je nastavio tradiciju proizvodnje vina u svojoj obitelji. Uputio je poruku svima onima koji bi se htjeli baviti vinogradarstvom.
»Na prvom mjestu vinograd se mora voljeti. Tijekom cijele godine moraš raditi u njemu kako bi imao unosan i dobar rod. Drugo, moraš dobro poznavati taj posao. Mišljenja sam da se vinograd više cijeni kad vam ga netko prepusti u povjerenje, kao što je moj djed ostavio mome ocu, a otac meni. Uz njega sam ga i zavolio. Također, volim druženje. Radujem se kada mi na dan berbe dođu rodbina, kumovi i prijatelji. Osim što tog dana u dobrom raspoloženju proslavimo uspješnu proizvodnu godinu, to nam je prilika da se okupimo i družimo. Ti trenuci su neprocjenjivi, a u mojoj obitelji to je dugogodišnja lijepa tradicija, koju ću s radošću nastaviti njegovati i u budućnosti«, zaključuje naš sugovornik.
S. D.