Kolumne

Mali »domobran«

Dok uključujem kompjutor, kako bih počeo pisati ovaj tekst, s radijskih valova čujem pjesmu Radio Dubrava, benda Prljavo Kazalište, a uz glazbu idu i ovi stihovi: »sedam je sati, ustani / obrij se, pa pomoli / u sredini stojiš sam / sjeban mali domobran / štrajkaj, crkni, nestani / ali kruha molit prestani / crni, a niti crveni, ne brinu o tebi«. Nisam ljubitelj stvaralaštva ovoga benda koje je uslijedilo nakon njihovog drugog albuma Crno bijeli svijet, ali ovim stihovima jesu uboli u sridu. Navedeni stihovi iz pjesme mogu se itekako odnositi i na aktualne društvene prilike u više država u ovdašnjoj regiji, a ne samo na politički kontekst u Hrvatskoj.

Dakle, politika. A kada nam politika dozlogrdi, nekakva je refleksna obrana i humor, jedan od viceva je onaj kada se kaže da ćemo glasovati za Alibabu, jer on ima samo 40 lopova, ali meni sada, glede politike, pada na pamet političarka Angela Merkel, koja se smatra najmoćnijom ženom u Europi. A kako je počela svoju političku karijeru? Helmut Kohl je u svojoj trećoj vladi njoj povjerio resor žena i mladeži, samo godinu dana, pošto je formalno ušla u politiku. Po svemu sudeći, pragmatizam je njeno najveće uvjerenje. A to znači da je išla – korak po korak, dok nije izabrana za kancelarku davne 2005. godine, i od tada postoji fraza njenih birača: »Mamica će sve to riješiti«. Kako nije uvijek samo crno-bijelo, za male »domobrane« u Njemačkoj, stvari ne stoje tako loše glede ekonomskog standarda, ali, primjerice, u Grčkoj ili Italiji, njeni zahtjevi za oštrom nacionalnom štednjom su izazvali velika protivljenja.

Ne znam kako će to »mamica sve riješiti« i ovdje u regiji, ali kada u šali pitaju ovdašnjeg malog »domobrana«: što je vrhunac krize?, on će odgovoriti: to ti je kada uđeš u kinesku prodavnicu i kažeš – ništa, samo gledam... Dobro, možda trebamo ići korak po korak, kao Angela Merkel u ostvarivanju političkih i ekonomskih ciljeva, no, jedini je problem, što političko-društveni kontekst ovdje nije nimalo sličan onom njemačkom. Logično?! Pa nije, ali sjetimo se kako je Roosveltov New Deal bio u prvom redu zauzdavanje banaka i njihovih špekulacija i kraj politike štednje, čime je potaknuta proizvodnja. Baš tako? Jest, baš tako, što je dovelo do masivne preraspodjele u korist širih slojeva društva, a glede vremena sadašnjeg, sirovi interesi ne mogu ipak zatamniti sve ideale, valjda to i »mamica« zna, jer ako je dugo na djelu globalna deviza »crkni, ali plati!«, to ne može dugo trajati. Uostalom, ne moramo upirati pogled daleko, u susjedstvu nam je Viktor Orban koji je pružio adekvatan otpor bankarskoj Europi.

Ostavimo li se informacija savjetnika ovdašnjih političara, koje se plasiraju u javnost, svedene na propagandu lišenu sadržaja, koje pogoduju za razvoj kulta ličnosti, a svodeći pamet javnosti na cilj da jedino podržava svog političkog lidera i elitu, možda će imati šanse i mali »domobran«.

Danas će bit obilježena 25. obljetnica od osnutka DSHV-a, a hoće li poručiti nešto i malim »domobranima« ostaje nam za čuti.

Z. S.