»Svaka čast. Pratimo sve što pišeš i uživamo«, rekao mi je poznanik u prolazu.
Priznajem da me je to iznenadilo. Naravno, vjerujem u to, ljude zanima ovaj odjeljak i da rado saznaju nešto novo i zanimljivo o poznatim ili nepoznatim destinacijama i još kada su priče iskustvene ili osobne, to daje neku bližu notu i čitljivost je zajamčena. Ne sporim to, iznenadila me je gesta da je dojam podijeljen i tu nije bio kraj razgovora.
»Da li si ti bila na svim tim mjestima o kojima pišeš?«, dodao je još jedno pitanje.
Na neki svoj čaroban način jesam. – I stvarno je tako. Naravno, posjetila sam mnoga mjesta u pravom smislu te riječi, fizički se prevezla u ta mjesta, ali sam za mnoga mjesta odmaštala svoja putovanja, istraživala neke destinacije kroz knjige, Internet i tuđe priče, do takvih detalja da bih mogla pričati drugima o njima s istim žarom kao da sam šetala lokalnom tržnicom, razgovarala s gradskom knjižničarkom ili skitnicama.
»A odakle ti inspiracija?«, pitanje je koje mi najčešće postavljaju.
Pa jednostavno je imam. Pustim i ona me uvijek pronađe. Čak i kad pomislim da će me ovaj put zaobići i kad je u panici počnem sama tražiti i usmjeravati na neka čudna, nepoznata odredišta, odjednom me pronađe sama.
Kuharski poziv
Tako me je Linz pronašao. Taman kad sam pomislila da nemam posebnu ideju o sljedećoj prirodi koja će me očarati, naišla je ponuda koja se ne odbija ili je barem vrijedi čekati. A samo sam spomenula da bih voljela pokušati biti pomoćnica kuhara tjedan dana. I hop, poziv, pa hajde u Linz, ja radim tamo u kuhinji i sve pripremamo.
Koliko razmišljate kada vas netko pozove u grad u kojem nikad niste bili? I ja isto, ništa ne razmišljam, ali čekam da se cijela situacija malo smiri, da se ne moram testirati i istražujem za to vrijeme.
Što me čeka u Linzu
Znam da je blizu češke granice, da je Mozart neko vrijeme živio u Linzu i da je Adolf Hitler rođen u njegovom predgrađu i znam da je na Dunavu. Možda znam još nešto, ali ne mogu se sjetiti odmah.
To je treći najveći grad u Austriji, nakon Beča i Graza, smješten na obali Dunava, gospodarsko i kulturno središte pokrajine Gornje Austrije, poznat po svom starom gradu, ali i kao središte austrijske teške industrije.
Dug je popis svega što je o Linzu napisano u svakom vodiču, pa ne bih obraćala pažnju na to prije svog posjeta. Ono što ga najbolje opisuje u ovom kontekstu je da je Linz od 2014. godine dio UNESCO-ove mreže kreativnih gradova, a to je očito i zbog mnoštva muzeja koje možete posjetiti. Dakle, na prvom mjestu je dugačak popis muzeja, koje svakako želim posjetiti, ali prije svega želim se popeti na Postlingberg, koji se nalazi u sjevernom dijelu Linza i do kojeg vodi Pöstlingbergbahna, uskotračna željeznica koja se penje strmim brežuljcima i nudi gradski krajolik Linza i mnoštvo prekrasnih krajolika.
Sljedeći na mom popisu je definitivno Altstadt ili stari grad za koji kažu da je prekrasan, lagan za navigaciju i poziva u šetnju. A što se tiče šetnje, planiram duge šetnje Dunavom i svakako posjet Botaničkom vrtu koji doseže 40.000 m2 ogromnih prekrasnih vrtova egzotičnih biljaka i cvijeća. Jedan je od najbolje očuvanih botaničkih vrtova u Europi. Planiram posjetiti središte grada, Hauptplatz, subotom, jer je tada trg prepun mnogih štandova lokalnih prodavača, gdje na buvljaku za nekoliko eura možete kupiti razne komade, od super jeftinih korisnih stvari do onih preskupih koji vam nikada u životu neće trebati. Podsjeća me na kupovinu najdražeg rabljenog džempera na sličnoj tržnici u Madridu. Volim takve komade.
Kad bolje pogledam situaciju, ne znam kako ću za tjedan dana moći naučiti se za kuhara i posjetiti sve što me zanima. Zapravo se nadam da će mi domaćini produžiti boravak.
Gorana Koporan
