Prva karta Subotice s ucrtanim (novim) gradskim kvartovima istočno od željezničke pruge nastala je 1928. godine (na fotografiji je dio karte s tri nova kvarta). Do tad su karte grada, uključujući i onu iz 1921. godine, prikazivale teritorij do pruge, a s druge strane pruge bili su obilježeni Segedinski, kasnije Palićki vinogradi. Na to se područje grad proširio između dva svjetska rata. 
Duž Segedinskog puta i uz prugu već je postojala industrijska zona, kao i manja radnička naselja, ali je regulatorna osnova ovog područja (plan ulica i placeva za gradnju) napravljena 1924. godine, a prihvaćena od Proširenog Senata Grada u studenom 1925. godine i upućena na javni uvid na 30 dana. Regulacijom područja istočno od pruge nastala su tri nova kvarta, deveti (danas Željezničko naselje), deseti (Kertvaroš) i jedanaesti (Novi grad). U to vrijeme postavljene su i osnove »naselja vrtova«, jer je za većinu novih ulica, nabrojanih u popisima, propisana izgradnja kuća s predbaštama. Već su postojale kuće s fasadama na uličnim regulatornim linijama, izgrađene ranije u manjim dijelovima ovih novih naselja, no novootvorene ulice u dotadašnjim vinogradima bile su isplanirane za prizemne obiteljske kuće s prostorom za predbašte u širini od četiri metra od ograde, tj. ulične linije. Tako su nastale lijepe i zanimljive zelene ulice, s puno svjetla oko kuća, a tradicija uređenih travnjaka i održavanih vrtova sačuvana je i danas. 
Iako je proces planiranja izgradnje čitavog područja 1925. godine još u tijeku, Subotičani  podnose molbe za izdavanje građevinskih dozvola, koje su sačuvane u Povijesnom arhivu Subotice: Luka Neorčić, Dezső Csík, Antun Vojnić, Pajo Gabrić... Kuće, ipak, nisu tako brzo nicale, jer je za poneke dozvola za useljenje zatražena poslije dvije-tri godine. Do 1928. godine ulice u kojima se najviše gradilo dobile su svoja imena, što se vidi i na karti iz spomenute godine.