Hrvatsko nacionalno vijeće bilo je u srijedu vijest u skoro svim srbijanskim medijima, a razlog je susret i razgovor s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Na stolu su bila davno otvorena pitanja koja bi se u najboljem slučaju mogla početi rješavati nakon ovog razgovora. Poslije susreta prvi čovjek Srbije nije se oglašavao, pa je javnost ostala uskraćena za njegovu ocjenu ovog susreta i razgovora o još uvijek neriješenim problemima hrvatske zajednice u Srbiji. I ne samo to. Ako je suditi po službenoj internetskoj stranici predsjednika Vučića, razgovora nije ni bilo, jer među dnevnim aktivnostima predsjednika ovog susreta, koji je najavljen u rubrici najava događaja, nema kao ni priopćenja nakon okončanih razgovora (koje je također najavljeno). No, neću sada priču širiti o tome, jer od službene objave mnogo je važnije ono što će uslijediti poslije. Neka od pitanja ponovno pokrenuta tijekom ovih razgovora mogla su već davno biti riješena. Da je bilo dobre (političke) volje. Neka su mnogo složenija i uvjetovana zakonskim izmjenama. Zato će razdoblje pred nama pokazati koliko zaista ima dobre volje da se riješi, za početak, ono najjednostavnije, kao što je primjerice prostor za rad hrvatskih udruga u Beogradu.
Može se ovaj susret promatrati i kao nastavak onoga što su započeli hrvatski premijer Andrej Plenković i Boris Milošević početkom kolovoza. Naznaka korektnih odnosa službenog Zagreba i Beograda prema srpskoj i hrvatskoj manjini, pa implicitno i korektnih odnosa na relaciji Zagreb – Beograd (ili, ako hoćete, može i na relaciji Beograd – Zagreb).
Ali, oni koji pomno prate dešavanja koja se tiču odnosa dviju država, što se onda prelijeva i na dvije nacionalne zajednice, sjećaju se da je povijest tih odnosa na principu toplo-hladno (više hladno, nego toplo) i da uvijek iskoči neki »mačak iz džaka«, koji cijelu priču, ne da vrati na početak, već nekoliko koraka unazad. A razlozi su često banalni i nevjerojatni. Hoće li se tako nešto banalno i nevjerojatno opet ispriječiti, ne bih (ovoga puta) nagađala. Hajde da vjerujemo da neće.  
Z. V.