Bać Iva malo prilego potli ručka. Vrućine udarile, ne mož dijat. Ko da mu najlipše u pridnje sobe, tamo di on i njegova, otkako cure ošle o nji, a mater došla ko nji, spavu. I dan danas žali što više nemu vojatac. Ni mu bilo priko lita ništa slađe, neg se tamo potli ručka izvalit na krevetac i odrimat u ladovine, vada najlipše u kuće. Bijo spuščan za tri skaline, a dok ni povadijo vinograd, tamo bila i burad. Katarka iz nji bila najlipša za razgaljit se. Pri nikoliko godina vojatac nasuli i priopravili u sobicu i kupatilo. Mater mu stale vatat koikake bole, pa ka je se pokvarile i oči, više ni ni bila za živit sama u kuće. A kuća na drugi kraj sela o bać Ivine. Vodali je po doktora, al nigdi pomoći. Svi je samo propišu nikaki skupi masti i kapi za metat oči i još koikaki medecina. Svaki put još napomenu u koje pateke sve triba uzet. Vada i š njima bili u kakomu sporazumu, jal kake dilidbe. Masti tribalo metat na svaka dvatri sata, a obadvoj radili, pa jim bilo puno za it na drugi kraj sela. Nikako o Svete Kate priselili je ko nji, velu tako lakše i njima i njoje. Matere baš i ni bilo pravo, bila sva utučena. I sama veli, ni je ništa falilo, al je srce venilo za njeznom kućom. Vada se do kraj nadala da će je kćer, ščim se dovati penzije, dojt natrag iz Švapcke, pa se starat o njoje, ko što i rekla još dok dada bijo živ. Mater jedva dočekala da grane proliće. Ni se pravoga ni razagrijalo, ošla natrag u njeznu kuću, oma i živnila. Al ne zadugo. Godine pritisle, dosta se patila, bać Iva i njegova baš i nisu mogli ostavit sve svoje i otit ko njoje, kako ona tila. Veli jim, mogli bi doselit ko njoje, a njevu kuću prodat, pa nek bać Ivine sestre isplatu koliko bi vridilo polak njezne kuće. Tamo nek napravu jednu staju i kupatilo, da imadu ka dojdu natrag iz Švapcke. U takomu divanu prošlo par godina, a mater sve više venila i bole je sve više vatale. I bać Iva i sestra vidli šta je š njom. Kolikogod jim bilo žo matere, nisu znali šta radit, a ne uvridit je. Sestra veli, ko njoje nema mista, ni u svoje kuće, u kirije je. Bać Iva i njegova nisu imali srca odvratit da tisno i ko nji. Jednu staju moru ostavit za ka cure i njevi dojdu u goste. Na kraj, ka već izgledalo da će mater morat u dom, sporazumili se da je priselu ko njega. Bać Iva i njegova se po matoru glavu latili gradnje. Napravili je sobicu i kupatilce, misec dana pri Svete Kate je i priselili. Mater i sestra prodale kuću, polak dali bać Ive i njegove, polak ostalo sestre. Vada svi sotim bili zadovoljni, ščim se i dalje pazu i obilazu. Jedino mater, ko da ko bać Ive i njegove došla u goste. Nikako već tu sobicu i kupatilce ne može zvat svojom kućom. I dandanas zonu što prodali veli moja kuća. A bać Ive, što stariji, vojatac sve više fali. Najviše ka udaru vrućine. Ne falu mu više ni burad ni katarka, vinograd povadijo još pri neg što mater doselijo. Otkako ga spopale njegove bole, ritko popije bukaricu vina, ima dosta i medecina. Dok ji sve izguta, ni mu dosta ni dvi čaše vode. Otkako nema vojaca, ritko kad pije štogoda iz bukarice. Jedino čaj o titrice.