Marina Vujčić rođena je 1966. u Trogiru. Hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljeni su joj romani Tuđi život (2010.), A onda je Božo krenuo ispočetka (2014.), Mogla sam to biti ja (2015.), Susjed (2015.), Otpusno pismo (u koautorstvu s Ivicom Ivaniševićem, 2016.), Pitanje anatomije (2017.) i Pedeset cigareta za Elenu (2019.). Objavila je i knjigu drama Umri ženski (2014.). Živi i radi u Zagrebu, kolumnistica je časopisa Cosmopolitan. Dobitnica je nekoliko priznatih hrvatskih književnih nagrada za svoje romane i dramsko djelo. 
Najnoviji roman Marine Vujčić Pedeset cigareta za Elenu, objavljen je u nakladi Frakture 2019., a u Srbiji ga je objavila Laguna 2020. bez prijevoda, odnosno na hrvatskom jeziku. U svojevrsnom proslovu romana Marine Vujčić otisnut je sljedeći citat mađarskoga pisca Sándora Máraija: »Ponekad doista čujem vrijeme, poput velikog mehanizma s golemim sjajnim kotačima i glatkim, kao nauljenim polugama, koji se polako klati i okreće, brundajući ravnomjerno, koji nešto melje ili proizvodi, troši gorivo i izbacuje u svijet gotove proizvode, te posebnim prijenosima pokreće druge strojeve, ljude, dane, mjesece i zvijezde« (Sándor Márai, Četiri godišnja doba).
Vrijeme od početka do kraja romana ostaje glavnim mjerilom svega i sucem ljudskih sudbina. Radnja romana prati živote četvero ljudi u okviru jednoga dana, 15. svibnja 2015. Ovaj interesantan postupak svakako nije usamljen u svijetu književnosti, a najpoznatiji primjer ovoga postupka nalazimo u romanu Ulysses Jamesa Joycea čija radnja se događa 16. lipnja. Ovaj datum postaje najpoznatiji datum svjetske književnosti i danas se obilježava u svijetu, a osobito u Dublinu, mjestu radnje romana. Ova fascinacija vremenom nije zaobišla ni Marinu Vujčić, čiji glavni protagonist Oliver Radman odlučuje konzumirati pedeset cigareta za svoju tragično preminulu sestru blizanku Elenu na svoj (a trebao je biti njihov) pedeseti rođendan, 15. 5. 2015. Oliver odlučuje toga dana ne spavati i počinje s prvom cigaretom u 00:00, »nema umora koji bi ga spriječio da budan dočeka taj obli red među znamenkama«. Ovaj knjigovođa opsjednut je brojkama i njima je posvetio život. Njegov život pretvorio se u beznačajnu rutinu, smjenjivanje dana i noći, datuma, brojki na digitalnim satovima. U svojim sjećanjima idealizira sestru Elenu, razmišljajući što bi sve ona učinila drugačije nego on – stavljajući sebe uvijek u položaj inferiornosti. Nakon njezine smrti odlučuje zadržati jedinu njezinu lošu naviku – cigarete. Oliver polazi u svoju najprije poslijeponoćnu šetnju, ne sluteći kako tijekom 24 sata može utjecati na živote drugih ljudi. Naizgled slučajni susreti zadobijaju sudbinski značaj za živote troje ljudi: majku maloljetne djece Magdalenu koju toga istoga dana čeka svjedočenje na sudu za muža kriminalca, za mladoga i izgubljenoga novinara Viktora i depresivnu mladu ženu Gretu.
Svaki od ovih života na točno određenom mjestu u točno očitano vrijeme ukršta se sa životom Olivera Radmana. Na mjestu ukrštanja nastaju nove priče, tj. njihove stare priče odjednom dobivaju zaokret. Za Olivera se tijekom 24 sata »naknadnoga bdijenja za Elenu« ništa neće promijeniti, on će nastaviti slijediti smjenu brojeva i čekati s cigaretom 00:00, »treptaj vremenskog ništa«. 
Magdalena, Viktor i Greta – izgleda li nam sve strašnije nego što jest u noćnoj tmini ili je to obrazac usvojen u djetinjstvu? Uz urođeni strah od nepoznatog tu su i bajke u kojima se noću ništa lijepoga ne događa. Životi likova ovoga romana po danu se doimaju još težima nego noću, njihove noćne more i sablasti na dnevnome svjetlu zadobijaju jasne oblike, imena, mjesta i datume. Prateći njihove priče tijekom jednoga dana, zastajući i pogledajući s njima na sat, slušajući kotače vremena kako se osjetno pomiču za njih postajemo svjesni značaja svake minute svojih života. Marina Vujčić svojim pripovjedačkim umijećem potiče nas na izoštravanje osjetila za osjećanje prolaska vremena: sat po sat, skupa s njezinim likovima proživljavamo sve ono što vrijeme ostavlja za sobom – produkte i nusprodukte vremena. Ovaj roman Marine Vujčić poziva na propitivanje uporabe vremena i nastoji svojim likovima, pa i nama čitateljima, osvijestiti jednu misao, »moraš prigrliti život«, ma koliko na prvu ustuknemo pred ovom zapovjedno intoniranom mišlju.
K. Dulić Ševčić