Svaki početak kolovoza, uoči obljetnice vojno-redarstvene akcije Oluja, vrijeme je kada se u Zagrebu i Beogradu otvaraju stara, dobro poznata pitanja. Čini se ista već 25 godina. Tim različitim stajalištima na Oluju ove godine pridodano je i ime Borisa Miloševića, potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i dužnosnika Pupovčeve Samostalne demokratske srpske stranke, koji je u Kninu nazočio proslavi Dana pobjede i 25. obljetnici vojno-redarstvene operacije Oluja. »Hoće li odlazak Borisa Miloševića u Knin 5. kolovoza značiti nagovještaj boljih vremena za preostale Srbe u Hrvatskoj (i preostalih Hrvata u Srbiji) i početak ozbiljnijeg otrežnjenja Srba i Hrvata zatrovanih nacionalističkim fantazmima ili će banalnost neprevladane nacionalističke mržnje brzo obesmisliti hrabru gestu relativno novog lica među srpskim političarima u Hrvatskoj?«, to pitanje postavlja Pavle Radić u svom tekstu koji je objavila Autonomija. I nije to tek retoričko pitanje, već, kada je riječ o odnosima Srbije i Hrvatske, pitanje itekako postavljeno s razlogom. A kao  još jedan obećavajući (is)korak (k obesmišljavanju nacionalističke mržnje) može se gledati i na najavu da će ministar Vlade Republike Hrvatske obići mjesto stradanja srpskih civila. Tako bi 24. kolovoza Tomo Medved, potpredsjednik hrvatske Vlade i ministar branitelja iz redova Hrvatske demokratske zajednice, trebao otići u selo Grubore i ondje položiti vijenac za stradale srpske civile. 
I da se vratim na Miloševića. Za jedne je njegov odlazak u Knin tek maleni, zakašnjeli korak, za druge nepotebna, preuranjena, štoviše izdajnička gesta. Isto tako, za jedne je potez vladajućeg HDZ-a, oličen u ministru Medvedu,  civilizacijski iskorak (kako je rekao predsjednik Vlade RH Andrej Plenković), za neke nedovoljan, dok bi oni treći vjerojatno željeli da se Grubore i slična mjesta uopće i ne spomenu.
I što poslije? Miloševićev odlazak u Knin i Medvedov u Grubore imaju smisla samo ukoliko budu razlog da se da šansa razumu. Izazov je i na jednoj i na drugoj strani. Lako? Jednostavno? Na Balkanu, koga stoljećima truje nacionalistička mržnja? 
Z. V.