Na kraju četvrtog dijela knjige koju čitam glavna junakinja se spakirala i preselila u Torino. Kako nisam imala pametnijih planova, vrijeme je da i ja malo istražim ovaj gradić.
Točno je da kada netko spomene Italiju, malo ljudi će pomisliti na Torino. Među prvima od talijanskih gradova svakako su Rim, zatim Venecija, pa Milano, Firenca, kod onih malo starijih Trst, mada ne mora nužno značiti da posljednja povezanost ima veze s godinama. Zapravo ovdje dolazi u obzir još par gradova koji bi, iako manje poznati, »iskočili« prije Torina. Neću opravdavati svoje parametre pretraživanja nego ću izlistati sve ljepote ovog gradića koji je čuveni francuski arhitekt Le Corbusier opisao kao grad s najljepšim prirodnim položajem i često ga nazivao malim Parizom.
Ovaj šarmantni grad smješten je na sjeverozapadu Italije. Nekada talijanska prijestolnica, a danas glavni grad okruga Torino i pokrajine Pijemonta. Stacioniran uglavnom na zapadnoj obali rijeke Po, ispred doline Sousse, a okružen zapadnim Alpima i brdima Suregne, ima idealnu lokaciju i čini se da je sve tu blizu: do Savone i Ligurskog mora oko 140 km, do Đenove 170, Švajcarske 80, a do Milana oko 140 kilometara, i kada u ovu priču umiješamo talijanske vlakove koji jure i do 350 kilometara na sat, čuvene Frecharos 1000, vrlo brzo zaključujemo da govorimo o vrlo kratkim vožnjama do bilo kojeg odredišta.
Automobili, nogomet i čokolada
U bilo kojoj priči veza nogometa i čokolade bi bila malo čudna, ali ne kada smo u Italiji, pogotovo u Torinu. Iako se u čokolade mnogo bolje razumijem i ako bih morala da im dodijelim neki sport to uopće ne bi bio nogomet, ali riječ Juventus ruši sve barijere, uključujući i ovu, jer je on ponos Torina, pa i cijele Italije. Vjerujem da je svima poznat čuveni nogometni klub osnovan još davne 1897. godine i da je mnogima važna turistička odrednica njihov stadion. Novi stadion može primiti 41.000 gledatelja i u njemu se nalazi muzej, a tu su i izleti gdje možete posjetiti svlačionice i tunel koji vodi do terena. Uz sve te obilaske definitivno će vam dobro doći kocka čokolade ili bolje da kažem trokutasta duguljasta čokolada poznata po imenu Gianduja koja se pravi od mješavine tamne i mliječne čokolade uz dodatak specifične paste od lješnjaka gajenih na ovom području i sve to umotano u prepoznatljiv zlatni omot na kojem je ispisano ime. To je definitivno čokolada koja mijenja život, bar kada su čula okusa u pitanju i sigurno je ovo jedan od glavnih suvenira bez kojih neće željeti doma.
Kada bismo morali odabrati tri simbola grada, onda bi uz čokoladu i Juventus tu ponosno stajao Fiat. S obzirom da pričamo o gradu koji je poznat kao najindustrijaliziraniji grad u Italiji, koji je sjedište svjetski poznatih automobilskih kompanija, uz Fiat ovdje se nalaze i Lancia, Maserati, ali i General Motors, kao i tvornica pneumatika Michelin. Tu je i aero-kozmička industrija, gdje se proizvode brojni moduli za orbitalne stanice.
Između nogometa i automobila uvijek biram čokoladu, barem kad su u pitanju kombinacije poput ove, pa je vrijeme da ovu gornju trojku začinim pričom o hrani, palačama i brojnim muzejima. Pri pomenu da ću pisati o Torinu odmah je stigao savjet za naručiti agnolotti (ravioli s mesom) ili brasato al barolo (govedinu u vinu). U Torinu možete jako dobro jesti – koliko u malim bistroima, toliko i u velikim, poznatim restoranima. I nikako, ali baš nikako, bili ljubitelj ili ne, ne propustite probati lokalna vina.
Malo i o muzejima
Uz Povijesni centar Fiat, koji je po mom mišljenju prava muzejska riznica svega što je proizveo najpoznatiji talijanski proizvođač automobila, u kojem se nalazi oko 70 vozila koji govore o razvoju Fiata, obvezno posjetite Egipatski muzej, koji je poslije onog u Kairu najznačajniji. Sljedeći na popisu su Nacionalni muzej kinematografije i kao obvezna Galerija sarkofaga.
Mole Antonelliana je još jedan od simbola grada, koliko god mi izdvojili samo tri, a izdvaja ga prije svega njegova visina od 167 metara. Riječ je o tornju u kojem se nalazi Nacionalni muzej kinematografije. U tornju je i panoramski lift koji vodi na terasu na samom vrhu i pruža pogled na cijeli Torino. Sam centar grada uklopljen je u srednjovjekovni dvorski trg (Piazza Stello) koji je okružen prekrasnim palačama, bivšim kraljevskim rezidencijama dinastije Savoy. Koja će vas od palača najviše osvojiti ovisi o vašem ukusu, ali nemojte propustiti priliku posjetiti čuvene barokne stepenice, koje opisuju kao najspektakularnije na svijetu, a koje se nalaze u Palazzo Madama.
Od tri simbola, stigli smo do bar desetak i tu svakako nije kraj jer se na sasvim drugačiji način redaju simboli u pravim obilascima i doživljajima. A do tada, sigurno ću nešto saznati i od heroine, čim odabere stan u Torinu.
Gorana Koporan
