Flotel Europa je dokumentarni film domaćeg redatelja i dokumentarista Vladimira Tomića, a premijerno prikazan 2015. godine. U nešto više od sedamdeset minuta koliko ovo ostvarenje traje, Tomić prikazuje izbjeglištvo iz Bosne i Hercegovine u Dansku. Naime, Tomić je imao samo dvanaest godina kada je s majkom i starijim bratom iz Bosne prebjegao u Kopenhagen. Crveni križ države Danske organizirao je veliki brod na kojemu su bili smješteni svi koji su iz Bosne zbog rata izbjegli u tom valu zajedno s Tomićevom obitelji. Kako bi kontaktirali s članovima svoje porodice u Bosni, ljudi su umjesto pisama bilježili kamerom usmena pisma, događaje i tako slali VHS kazete s novcima, hranom i ostalim potrepštinama voljenim ljudima u Bosni.
Život na brodu
Tomić, stvarajući film Flotel Europa koristi sve VHS snimke koje je mogao pronaći (što one koje je njegova majka slala ocu, baki i djedu, što one koje su uspjeli pronaći od drugih tadašnjih rezidenata Flotela). U sedamdeset minuta, Tomić na jedan izrazito humorističan način oslikava to žalosno, teško i neizvjesno vrijeme raspada Jugoslavije, te bježanje od vojne invazije. Flotel Europa je ime broda na kojemu su izbjeglice boravile. Cijeli svoj život, svi koji su izbjegli morali su spakirati u nekoliko torbi i preseliti ga u male brodske sobice, koje su postale ne samo mjesto za život, već škola, mjesto gdje se učio folkor; Flotel Europa bio je, tih nekoliko godina koliko je bio u funkciji, grad ovim ljudima koji su iz svojih domova morali pobjeći. Tako su oni vješti u kuhinji kuhali za sve stanovnike; oni vješti u pedagogiji postajali su nastavnicima na brodu kako djeca ne bi zaostala u školi...
Tomić gradi nekoliko linija priča: jedna je veoma intimna i isto toliko zabavna, a fokusirana na Tomićevu prvu ljubav koju je vidio na brodu i s kojom pokušava ostvariti kontakt. Druga linija prati obitelj, događaje poput umiranja voljenih, vijesti koje stižu iz Bosne. Treća linija prati grupu momaka s kojima se tada dvanaestogodišnji Tomić druži na Flotelu i prve korake u Kopenhagenu i pokušaje integriranja među danskom omladinom.
Vizura dječaka
Iz vizure dječaka, Tomić govori i o nemanju svijesti da je taj odlazak po noći bio zbilja odlazak zauvijek, iako je sve djelovalo kao jedna poduža ekskurzija. Tako radnja filma obuhvaća period od dolaska na Flotel pa sve do dobivanja prvoga stana za Tomića, njegovu majku i brata, te razumije se, odlaska s broda. Upravo vizura dječaka i omogućava ovoj priči da bude nevina, te tako očišćena od bilo kakvih dnevno-političkih implikacija.
Ova duhovita, pronicljiva i isto toliko tužna priča na veoma originalan način govori o ratnim godinama, te samom izbjeglištvu, a originalnost ne proizlazi samo iz takozvane vedre točke gledišta već i forme samoga filma: cijeli film, kako je i rečeno, napravljen je od VHS snimaka u savršenom montažnom skladu (montažer Srđan Keča). Kroz unutarnji monolog sada već odraslog Vladimira Tomića koji na duhoviti način govori o svojoj prvoj velikoj ljubavi dok u pozadini provejava raspad svega poznatog, ovo ostvarenje zaslužuje sve preporuke pogotovu u trenutku kada se cijeli svijet nalazi u jednom neizvjesnom i teškom stanju. Moje preporuke odlaze Flotelu Europa jer nas podsjeća koje užase više nikada ne smijemo napraviti i, s druge strane, kako se nositi s ovima koji su već u zbilji, a na duhovit i vedar način.
Dejan Prćić
