Isus i ove nedjelje nastavlja o kraljevstvu Božjem govoriti u prispodobama. Ovoga puta priča ih nekoliko, ali centralno mjesto zauzima ona o kukolju u njivi (usp. Mt 13,24-43). 

Odakle kukolj?

Čovjek sije dobro sjeme i očekuje dobar rod, no na iznenađenje svih nikao je i kukolj: »Gospodaru, zar nisi posijao dobro sjeme na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?« (Mt 13,27). Čuđenje slugu nad situacijom na gospodarevoj njivi slika je čovjekovog iskustva dobra i zla u ovome svijetu, jer dobro i zlo egzistiraju jedno uz drugo i dio su života svakoga čovjeka. Stalni sukob dobra i zla u svijetu je i pitanje koje se proteže kroz cijelu Bibliju. Ona nas poučava da zlo ne dolazi od Boga, on je u svijetu sve dobro stvorio, no čovjek se u svojoj slobodi okrenuo protiv njega i tako je zlo ušlo u ovaj svijet. Ono nikako nije dio Božjega plana, jer on sije samo dobro sjeme.
Prema Isusovoj prispodobi, kukolj se pojavio ubrzo nakon što je njiva posijana. Čovjek i njegove sluge popustili su u svojoj budnosti i neprijatelj to koristi: »Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode« (Mt 13,25). I sami znamo iz vlastitog iskustva da zlo dolazi onda kada nismo na oprezu. Želimo biti pravedni, pošteni, iskreni, ali kada prestanemo budno bdjeti nad tim vrlinama, popuštamo i dopuštamo sebi potpuno suprotna ponašanja. Zlo čeka pogodan trenutak, prikladne okolnosti, kada će se ušuljati i pridobiti nas na svoju stranu, u dobro sjeme ubaciti i kukolja. Tako svatko u sebi nosi i sjeme dobra i sjeme zla, te borba između ta dva nije samo na nekoj svjetskoj razini, već se vodi unutar svakoga čovjeka.

Božje i ljudsko rješenje

Isusova prispodoba nudi dva rješenja za tu borbu - ljudsko i Božje. Čovjek uvijek zlo vidi dalje od sebe, njegov izvor uvijek je u drugome, pa je i prijedlog iskorijeniti ga: »Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?« (Mt 13,28). Ali, Bog ne dopušta takvu mogućnost, jer će na taj način biti uništeno i puno dobra. Njegov način je da sve na njivi zajedno raste do žetve. Žetva je još od starozavjetnoga vremena slika posljednjega suda. To znači da Bog ima veliko strpljenje u odnosu na čovjeka i sve do tada će trpjeti i dobre i zle. Dakle, vrijeme u kojem se nalazimo je vrijeme Božjega strpljenja i milosrđa, to je vrijeme nove šanse koju nam Bog daje. On svima želi spasenje, svima želi da se nađu na strani dobroga sjemena, ne želi ničiju propast. Zato je tako strpljiv i milosrdan. Drugi razlog takve njegove odluke je što čovjek nije u stanju prepoznati tko je dobar, a tko zao, pa čišćenjem kukolja, može mnogo dobra s njime počistiti, mnogo štete nanijeti. Samo je Bog onaj koji može tako sagledati čovjekovu stvarnost i pravično presuditi, ali će to učiniti tek na kraju vremena, kada svakome da priliku da se promijeni i popravi.

Sagledati sebe u svjetlu prispodobe 

Ova prispodoba nas potiče da se i sami zapitamo koliko je u nama dobra. Svatko uvijek o sebi misli najbolje i smatra da postupa naj-ispravnije. Ipak, ne smijemo zaboraviti da svatko u sebi nosi i zrnce zla, sklonost ka grijehu, te kada budnost popusti postupa loše. Nemojmo se uspoređivati s drugima, jer uvijek ćemo naći primjere onih koji su lošiji od nas i uvijek možemo naći opravdanja za svoja loša postupanja. Ravnajmo se Božjim zakonom. Sva naša budnost i trud oko toga da ostanemo dobro sjeme na Božjoj njivi bit će nagrađeni vječnom radošću.
Isto tako, ova prispodoba nas opominje glede naših odnosa prema drugim ljudima. Skloni smo osuđivati, no vidimo da u prispodobi gospodar nije dopustio slugama da oni naprave selekciju žita i kukolja, da ne bi nanijeli veću štetu. Tako i mi svojim osudama i odbacivanjima možemo nanijeti štetu drugome čovjeku. Njegove slabosti ne znače da on u sebi ne nosi ništa dobroga. Sveti Leopold je rekao: »Ni jedan čovjek nije toliko od blata, da u njemu ne bi bilo barem zrnce zlata.« A svojom ljubavlju i dobrotom, ne samo da u sebi njegujemo i čuvamo dobro sjeme, nego pomažemo i bližnjem da ono dobro što u sebi nosi izbije u prvi plan, pomažemo mu da postane dobro sjeme na Božjoj njivi. Ako Bog svakome daje priliku do zadnjeg trenutka da se popravi, to moramo činiti i mi. To je, također, jedan od ispita naše budnosti i spremnosti na mijenjanje, ljubav prema svakome, bez obzira na sve.