Maša Kolanović (Zagreb, 1979.) docentica je na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Objavila je veliki broj radova o književnosti i kulturi te tri knjige fikcije: Pijavice za usamljene (2011.), roman Sloboština Barbie (2008.) i Jamerika: trip (2013). Njezina najnovija knjiga nosi naslov Poštovani kukci i druge jezive priče i objavljena je u nakladi Profil knjige 2019. godine. U Srbiji joj je ove godine knjigu objavila beogradska nakladnička kuća Booka.
Maša Kolanović dobitnica je i ovogodišnje Nagrade Europske unije za književnost. Ovogodišnja dodjela nagrade održana je digitalno. Ovu nagradu organizira Europska komisija u suradnji s Europskom federacijom knjižara, Europskim vijećem pisaca i Federacijom europskih izdavača. Nagrada se dodjeljuje piscima, autorima najboljih proznih književnih djela, a uključuje 41 zemlju koja sudjeluje u programu Kreativna Europa, inicijative koja ima za cilj jačanje europskog kulturnog i kreativnog sektora. Zasigurno će ovakva nagrada s pravom utjecati na zainteresiranost za djela Maše Kolanović, kao i na recepciju kod čitatelja. Ova nagrada je, već po sebi, dovoljna preporuka za ovo književno djelo. No, svakako ima i puno drugih razloga da ovu knjigu uzmete u ruke.
Kompleksna mreža tema
Poštovani kukci i druge jezive priče jest zbirka od 12 priča, među kojima i naslovne Poštovani kukci. Okarakterizirati ovu knjigu kao osudu ili podsmijeh konzumerizmu bilo bi pojednostavljivanje kompleksne i veoma interesantne mreže tema, motiva i stilskih postupaka. Kao jedan od glavnih tonova ovih priča doista čujemo podsmijevanje Konzum(erističkom) društvu i njegovim stalnim i neutaživim potrebama za posjedovanjem i konzumiranjem svega i svačega, kao i neprekidnim stvaranjem novih potreba koje se očituju već u svijetu novorođenčadi. Ulazimo u čitav svijet motiva koji su nam svakodnevno pred očima, ali kao da ih nikako ne uspijevamo sagledati iz dobroga kuta ili jednostavno ne stignemo promisliti o svemu onome što konzumiramo ili što nas tijekom užurbanoga dana konzumira, a potom probavlja i izbacuje opet među ljude. Riječ je o brdima stvari koje nas okružuju i koje nam možda i zaklanjaju pogled na ono što je bitno.
Namjerna igra riječi
Kupci i kukci iz naslova – pa to zvuči vrlo slično. Igra riječi nije slučajna, ona je sublimacija vremena i ljudi. Polazeći od gledanja u stvarnost širom otvorenih očiju do zadivljujućih izmještanja u svijet koji pod svjetlima neona, svijetlećih reklama praćenih promidžbenim pjesmicama poprima obrise fantastičnog – tamo nas vodi ova odlična proza. Jezik kojim ove priče ulaze pod kožu izbrušen je i majstorski izrađen do perfekcije. Rečenice ovih priča kojima ulazimo u likove i njihove živote, kao što oni ulaze u nas dobro su prokrvljene i nahranjene kvalitetnim doživljajima stvarnosti kao i uvidima u kulturu našega doba, ma kako je nazivali: konzumerističkom, postkapitalističkom, dobom reklama i brze potrošnje ili vremenom toliko poštovanih kupaca.
Spisateljica Kolanović dobro je protresla prašnjive kutove stvarnosti i pronašla riječi koje je ne opisuju nego doslovce oživljuju, reinkarniraju i repariraju. Tražila ih je svugdje: u davno zaboravljenim kutijama na tavanu, u predmetima svakodnevne uporabe, u starom i dotrajalom namještaju iz vremena socijalizma, u naslagama na dugo korištenim kuhinjskim površinama, u škrinjama sa zakopanim i neprovjetrenim uspomenama, kao i u pamfletima, sloganima, reklamnim katalozima modernih i laganih načina življenja na skandinavski način. Svemu onomu što je ustajalo, prljavo, zaudara i žulja, a još uvijek je u uporabi, Maša Kolanović daje nove oblike pod svjetlima svoje jezivo stvarne proze – toliko stvarne da se čitatelji polako pretvaraju u kukce, pardon, kupce.
Klara Dulić-Ševčić
