Dalibor Matanić, svojim  ostavrenjem Zivizdan, koje je nagađeno na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu, otvorio je novo poglavlje u hrvatskoj kinematografiji. Prvo je to kansko priznanje za hrvatski film od neovisnosti. Matanićevo ostvarenje proglašeno je najboljim filmom u programu Izvjestan pogled. Ovaj je program službeni dio Festivala, a filmovi se u njemu natječu za zasebnu nagradu te imaju zaseban žiri (kojim je ove godine predsjedala Isabella Rossellini). To je program koji omogućava manje poznatim kinematografijama da steknu međunarodnu afirmaciju, te je ova nagrada značajna ne samo za redatelja i ekipu Zvizdana već i za hrvatski film uopće. Mejesec dana od prestižnog festivala Matanić je boravio na Kazališnom maratonu u Somboru, što smo iskoristili za razgovor.

 

 

HR: Što se to za Vas promjenulo od ovogodišnjeg kanskog festivala?

 

Mislim da je sjajno to što se dogodilo u Cannesu. No, film sada dalje živi svoj život, dakle slijedi festivalska turneja i njegova distrubicija. Milsim da je zbog aktulanosti bitno da se film što prije vidi u Hrvatskoj. To je jedan nježan film koji će izazvati puno bure baš zbog poruke koju šalje. U konkurenciji kakva je bila ove godine na festivalu mislim da nije bilo fer očekivati nagradu. Lijepo je što su i kritičari tjekom festivala i ljudi na ulici stalno spominjali Zvizdana i općenito se oko našeg filma stvorila jedna dobra atmosfera. Jako je lijepo doživjeti toliko ovacija i emocija, što je dokaz da su gledatelji shvatili film koji smo napravili. Na ovom projektu radio sam nekoliko godina. I prije poziva za Cannes  razgovarali smo o distribuciji filma u Europi i njegovom predstavljanju na festivalima, tako da se dalo naslutiti da će ovaj film biti uspješan.

 

Z. Vasiljević

 

Opširnije u tiskanom izdanju