Vjerovali ili ne, današnja sveprisutna računalska tehnologija bazira se na jednom vrlo prostom principu: ima struje, nema struje. Na temelju ovog postulata izrađena je i posebna grana matematike zvana »binarna«, koja se sastoji od samo dvije brojke: 0 i 1. Kad je moj sin krenuo u osnovnu školu, davno, prije skoro 50 godina, upao je u jednu od stalno do današnjih dana prisutnih »reformi školskog programa«, koja se tada zvala »reforma programa i nastave matematike«. Ta reforma se, među ostalim, sastojala od učenja pojmova tada već u razvoju računarske tehnologije. Ne sjećam se točno da li su u prvom razredu ili drugom, ali počeli su učiti binarnu matematiku i računarske radnje u tom sistemu. Naime, svaku brojku možete opisati sa spomenute dvije brojke. Učili su ih o »skupovima«, o kojima nam je u gimnaziji profesor matematike rekao: »znate, postoje i skupovi, ali o tome ćete učiti na fakultetu, ako dospijete dotle«. O skupovima nismo učili ništa naročito, ali kao student vidio sam prvo računalo u pogonu, koje je dospjelo na Elektrotehnički fakultet, s kojim smo dijelili zgradu Fakulteta tehničkih nauka. Stroj je bio smješten u jednoj maloj prostoriji u podrumu. Tamo smo prvi put vidjeli »bušene kartice«, male kartice od kartona na kojima su se nalazile u redovima nanizane vertikalne rupice koje su propuštale svjetlost i time omogućile da »ima struje« tamo gde je potrebna. Tako nam je objašnjeno. Zašto vam ovo pripovijedam? Iz dva razloga: otprilike danas, kada uveliko koristim računalo, otprilike ovoliko znam, i to mi je dovoljno. Drugi razlog je što su nekadašnji »reformeri« željeli stvoriti mnoštvo kompjutorskih programera i time su mučili djecu i nas roditelje koji smo im morali pomagati u učenju »nove matematike«. Danas smo stigli do tih »visina« da većina djece vrlo teško umije izračunati olovkom recimo koliko je 6 x 8, o komliciranijim i većim brojkama da ne govorim. Ali znaju koristiti tablet ili mobitel i za tili čas obave matematičke radnje, a istovremeno pojma nemaju o kompjutorskoj tehnologiji. Isto tako, danas se umjesto osobnih kontakata služe mobitelima za komunikacije, služe se Facebookom ili Twitterom, nazvanim »društvenim mrežama«.

Nekad krčma danas Twitter

Nekada, u »dobra stara vremena« kada nije bili telefona, a pošta je rijetko dolazila, pogotovo u manja naselja, razvio se običaj ako netko dobije pismo od rođaka koji su živjeli negdje daleko, isto pismo otvoreno izlože u prozor kako bi svi suseljani mogli vidjeti i pročitati, ali prije svega da se hvale kakve rođake imaju. Danas ovoj svrsi služi Facebook, na čijim stranicama ponosni roditelji izlažu slike svog djeteta ili djece, slike sretnih mama sa svojim djetetom itd. Za razmjenu mišljenja, ali i za iznošenje svog mišljenja služe tzv. Twitter nalozi kojima se služe i najvišlji državljani. Zapravo, to je vid suvremene propagande: »eto, ja mali-veliki predsjednik svakodnevno sam u izravnoj komunikaciji sa svojim voljenim narodom«. Recimo, ja sam »zastario« i ne koristim ni Facebook ni Twitter, ali zato se urednici TV stanica brinu o tome da ne ostanemo bez vrijedne informacije što je koji predsjednik napisao u svom »twittu«. U jednom razgovoru netko mi reče: »danas se na Twiteru ljudi ponašaju kao da su u krčmi, lupetaju sve i svašta«. Složio sam se s ovo konstatacijom, s napomenom: »ipak nije to isto, u krčmi si bar mogao i popiti koje piće«. Doista, dio negdašnjih društvenih događaja dešavao se u krčmi. No, nisu sve krčme bile istog ranga, jer u većim i značajnijim gradovima postojala je »velika gradska krčma« koju su onda zvali gradska kavana. Ako je u gradu postojao hotel (svi trgovački gradovi su imali tu instituciju) imao je svoju kafanu. U predgrađima su postojale lokalne kavane, koje su obično nazivali mehanama, a u selima su postojale »čađave mijane«, gdje su se okupljali lokalni mladi momci i stariji paori. Obično, tu se našao bar jedan čovjek, koji je znao svirati npr. tamburu i uz svirku se pjevalo. Naravno, desilo se da su neki »vreliji momci« prešli s riječi na djela i malo su se potukli; ne često, ali ponekad su radile i brice. U tim ustanovama vodila se i izborna kampanja uoči izbora, često se dešavalo da kandidat za zastupnika časti pićem cijelu krčmu.

Čudne računalne tehnike

U nedjelju su bili izbori za zastupnike u Hrvatskom saboru. Oko ponoći obrađeno je skoro 97%  podataka i znali su se rezultati. Kod nas su izbori održani 21. lipnja (dva tjedna ranije), a konačne rezultate smo saznali u ponedjeljak, 6. srpnja. Imam osjećaj kako u našoj državi kompjutorski sistem ne radi tako savršeno kako se tvrdi. Čime su se naši stručnjaci bavili povodom izbora u susjednoj zemlji? Uglavnom time što je za par procenata izlaznost tamo bila niža nego kod nas (46% naspram 48,6 %). Vjerujem da je ovakva mršava izlaznost rezultat i društvenih mreža. Kod nas, znam točno, neke partije su pozivale telefonom svoje simpatizere da izađu na izbore, neke su nosili i kombijima na birališta. Očito da su u obje zemlje samo čvrsto opredijeljeni glasači otišli glasati. Kod nas je nastala nesvakidašnja situacija: uopće nema oporbe i postavlja se pitanje kako sastaviti Vladu? Govore o roku od tri mjeseca. Vidjet ćemo.