Milka Trnina, najveća hrvatska operna umjetnica, rođena je 19. prosinca 1863. u Vezišću između Ivanić Grada i Kutine, a umrla 18. svibnja 1941. u Zagrebu.
Pjevanje je učila u Zagrebu i Beču. Prvi put nastupila je 1882. kao Amelia u Verdijevu »Krabuljinu plesu«. Djelovala je u Leipzigu, Grazu, Bremenu i Münchenu, gdje dobiva počasni naslov bavarske dvorske komorne pjevačice. Gostovala je diljem Europe i Amerike, gdje je neko vrijeme predavala pjevanje u New Yorku. Premda je u prvom redu bila wagnerijanska pjevačica, veličanstveno je interpretirala i Beethovenovu Leonoru u Fideliju ili prpošnu Fiordiligi u Mozartovoj operi Cosi fan tutte. Najbolji kritičari njezina doba smatrali su da je Wagnerove junakinje pjevala onako kako je to Wagner zamišljao. Pjevala je i u Bayreuthu, Wagnerovoj Meki. Prva je pjevala Toscu u londonskom Convent Gardenu i newyorškom Metropolitenu, i tu je interpretaciju, autor spomenute opere Puccini, smatrao najboljom uopće.
Zagreb, koji Trnini nije mogao dati stalan angažman i sve što je našla u inozemstvu, priredio joj je 1898., prigodom gostovanja, rijetko viđeno slavlje.
Na vrhuncu slave, u godinama kad operni umjetnici tek daju najbolja ostvarenja, Trnina, smatrajući da će joj zbog upale nervusa facialisa biti nemoguće ostati na visini, nakon izvedbe Walkire u Münchenu 1. rujna 1906. godine, izriče neopozivu odluku o prestanku karijere. Daljnjih 35 godina putovat će, podučavati, pomagati mladima, čak će i nastupiti u dobrotvorne svrhe u Zagrebu gdje je i počela karijeru 1882. godine u Krabuljnom ili, kako su ga tada zvali, Čuvidskom plesu.
Oproštajnu predstavu dala je u korist Društva za poljepšavanje Plitvičkih jezera, a u znak zahvalnosti Društvo je jedan od najljepših plitvičkih slapova prozvalo Slapom Milke Trnine. Njezinim imenom nazvana je i nagrada Hrvatskog udruženja glazbenih umjetnika.
