U pokušaju da pronađemo neki slobodan smještaj u šestom mjesecu u Srbiji, bilo da se radi o jezeru ili planini, zaključili smo da turizam mora cvjetati, jer nigdje nema slobodnih smještajnih kapaciteta. Dobro, sigurno negdje ima ali to što smo mi gledali je baš sve zauzeto. Je li nas ova kriza naučila okrenuti se sebi i svojoj okolini ili je ovo samo nužna posljedica dok se stvari malo ne namjeste, ne znam, ali znam da smo morali promijeniti strategiju i plan.
Novi plan
Ideja je naći avanturu u prirodi, točnije na nekoj vodi i s kajacima; ponesemo šatore ili spavamo u tim drvenim kućicama uz rijeku. Naravno, ako nam šesti mjesec ponudi temperaturu prikladniju ovom razdoblju godine.
Ovaj tip avantura, pogotovo kada ga ograničimo na granice zemlje, možemo organizirati na jezeru ili na rijeci, pa ću tako podijeliti i prijedloge, a kako kajak nemamo, vjerojatno ćemo se opredijeliti za neki organizirani vikend i ni o čemu nećemo morati brinuti.
Jezera
Krenut ću od dobro znanog Uvca i njegovih meandara. Kako smo u prvom posjetu Uvcu prepješačili sve vidikovce i divne staze bilo bi sjajno kompletirati doživljaj i dojmove pogledom iz vode. Sjećam se da smo i tada vidjeli grupu koja je kajacima krivudala divnim meandrima i prizor je bio sjajan. Još jedna prilika da se čovjek u prirodi osjeća sićušnim kakav i jest, a da bude skroz u skladu s njom. Inače, jezero Uvac je jedno od tri jezera koja su nastala izgradnjom tri brane na rijeci Uvac i uz njega tu su jezero Zlatar i Radoinjsko. Ipak, ako ćemo gledati prirodu, posebno meandre, Uvačko jezero je favorit za kajak avanturu.
Jezero Zaovine je moj drugi favorit. Jezero je umjetno i nastalo je pregrađivanjem toka Bijelog Rzava i izgradnjom brane u zaseoku Đurići kod sela Zaovine, a što je najljepše: smjestilo se u Nacionalni park Tara. Zaovinsko jezero je pravi mali raj za veslače, kupače, a s obzirom na lokaciju – i za sve ljubitelje prirode. U blizini brane možete naći mjesto na kojem je Josif Pančić pronašao Pančićevu omoriku.
Kad se već poigravamo tirkiznim bojama Zaovina, možemo nastaviti u sličnim tonovima, pa je prijedlog kanjon Drine. Sve do sada nisam znala da se po dubini ubraja u treći na svijetu, odmah nakon kanjona Kolorada i kanjona Tare. Na pojedinim mjestima njegova dubina doseže tisuću metara. Tura obično ide od Višegrada do Bajine Bašte i svakim njenim djelićem očarava.
Sjajnu pejzažnu raznolikost, ljepotu i atraktivnost nudi i Ovčarsko-kablarska klisura koja s dvije brane uspijeva obuzdati Zapadnu Moravu i napraviti jezera za pravo uživanje.
Popis jezera ovdje ne prestaje, ali moramo ostaviti prostora malo i rijekama pa skrećem pažnju da nikako ne zaboravimo Palićko jezero, Srebrno, Jezero u Beloj Crkvi, Vlasinsko jezero i sva ostala koja su ovog puta prošla neotkriveno.
Adrenalin je u rijekama
Kajak na rijeci uz sve ljepote prirode nudi i malo više adrenalina u odnosu na onaj na jezerima. Prvu rijeku koju izdvajam je Ibar, iz razloga što je uvijek nekako previdim i najbliže što sam došla Ibru je čuvena Ibarska magistrala, koju uvijek pokušavam izbjeći. Uglavnom, za splavarenje Ibrom se bira njegov srednji tok koji ide od mjesta Ušće, završava se kod tvrđave Maglić, a u ponudi su mješavina bukova i brzaka s dionicama ravničarskih blagih tokova.
O svim ostalim rijekama sam pričala i dosta pisala jer sam veliki ljubitelj rijeka, ali svakako na ovaj popis spadaju i Dunav, Drina i Tamiš koji često zaboravim uvrstiti iz neopravdanih razloga. Naravno, mislim na onih 118 kilometara Tamiša koji se nalaze u Srbiji.
Plan i popis imamo, sada je na Suncu da zagrije malo ovo naše ljeto koje dolazi i avantura može početi.
Gorana Koporan
