Ljudi se često spram Boga postavljaju kao da o njemu sve znaju. Tako o njemu govore i u skladu s tim se ponašaju. Međutim, to je daleko od stvarnosti. Bog je za čovjeka tajna nad tajnama o kojoj možemo samo zamuckivati i pred njom zastajati. A upravo svetkovina Presvetoga Trojstva podsjeća nas kolika je Bog tajna za čovjeka. Kao kršćani vjerujemo da je Bog jedan, ali u tri božanske osobe. Razumu potpuno nedohvatljivo, prihvatljivo je samo u vjeri. Pred tom tajnom naš je razum potpuno razoružan, a čovjeku se otkriva sva njegova malenost pred Bogom. Ipak, on se ljudima objavljivao i ostavio u svijetu svoje tragove, da možemo o njemu nešto znati, kako bismo tajnu lakše u vjeri prihvatili. Unatoč tome, čovjek pred tajnom Boga i dalje ostaje malen i jedino što može je moliti s pouzdanjem i zahvaljivanjem.

Objava

 Evanđelje koje Crkva čita na svetkovinu Presvetoga Trojstva kaže: »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni« (Iv 3,16). Tu nam se otkriva Bog koji je ljubav, koji ljubi svijet do krajnjih granica, čija ljubav opet nadilazi sva čovjekova poimanja, jer Bog toliko ljubi svijet da žrtvuje svoga jedinorođenca, kako bi svijet spasio. Ovim riječima Isus nam je objavio najveću istinu o Bogu.
Bog se već u Starom zavjetu objavljivao kao Bog ljubavi. Štitio je i čuvao svoj narod. Po prorocima ga tješio i otkrivao se kao onaj koji ih ljubi. Na više mjesta možemo pronaći riječi kojima Bog poručuje narodu koliko mu je do njega stalo. Vodio ih je i usmjeravao, ne zato što je želio njima gospodariti nego jer ih je volio i želio ih je sačuvati od svih loših utjecaja i opasnosti s kojima su se susretali.
Bog se želi ljudima još više približiti i još malo više razotkriti, želi im učiniti bližom i shvatljivijom svoju ljubav, pa šalje na svijet svoga Sina. Sin dolazi da nas otkupi, da svakom čovjeku donese spasenje, ali i da otkrije lice Boga kao dobrog Oca. No, Bog i dalje ostaje čovjeku nedokučiva tajna, jer u jednom Bogu Isus objavljuje dvije osobe, Oca i Sina, a prije svoga odlaska sa svijeta obećava i Duha »koga ću vam poslati od Oca – Duha Istine koji od Oca izlazi« (Iv 15,26). Tako se Bog postupno u Svetom pismu objavio kao trojedini. Otkrio je čovjeku tajnu, ali istovremeno postao još veća tajna koju nikada nećemo moći dokučiti.
No, to za naše spasenje nije ni važno. Važno je ono što nam je Bog razotkrio, a to je veličina njegove ljubavi prema svakom čovjeku pojedincu. Svaki je kršćanin od početka svoga kršćanskoga života uronjen u tajnu Presvetoga Trojstva, jer svoj kršćanski život započinjemo krsteći se u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Uzvratiti ljubav    

Svetkovina Presvetoga Trojstva podsjeća nas na Božju veličinu i nedokučivost, poručuje nam da naš odnos s Bogom ne možemo temeljiti na znanju i razumu prihvatljivim tezama. U Boga se vjeruje, a on nam o sebi otkriva onoliko koliko je potrebno da podupre našu vjeru. Također, ova svetkovina podsjeća nas na veličinu Božje ljubavi spram čovjeka. Ta ljubav nije neka neosobna, daleka. Naprotiv, ta je ljubav usmjerena prema svakom pojedincu, jer Bog je stvorio svakoga ponaosob i tako ga i ljubi kao svoje dijete. Sin Božji žrtvovao se na križu za spasenje svakoga, kako za svoje suvremenike, tako i za svakog pojedinca koji živi u dvadeset prvom stoljeću.
I kao što je ljubav Božja osobna, tako i mi trebamo uzvratiti trojedinom Bogu, potražiti oslonac u njemu krsteći se u njegovo trojstveno ime svaki put kad nam je potreban oslonac ili zaštita, kad ga želimo kraj sebe. Uzvratiti mu ljubav i tako što ga se nećemo zastidjeti pred svijetom i iz ljubavi prema njemu podnijeti neku sitnu žrtvu, poput podsmijeha ili nerazumijevanja. Što je to u odnosu na žrtvu na križu koju je on podnio za nas?
Najveća istina o Bogu je da je on ljubav. Sveto pismo i povijest Crkve prepuni su svjedočanstava o njoj i njenim očitovanjima. Da bismo je i mi u našem životu mogli spoznati, moramo se otvoriti njezinom djelovanju, tražiti Boga i željeti ga u svojoj blizini. I, najvažnije: prepoznati je u drugima, pa ćemo ljubeći bližnje, vrlo brzo osjetiti koliko Bog nas ljubi.
Ana Hodak