Međunarodni dan djece obilježava se 1. lipnja, te je to povod da podsjetimo odrasle o potrebi zaštite djece i maloljetnika od raznih zlouporaba, nasilja i raznih oblika diskriminacije. 
Često se zna dogoditi da djeca jedni druge provociraju, zlostavljaju, prijete jedni drugima i ucjenjuju ih. Nadam se da se ne ubrajate u takvu djecu, jer i ono drugo dijete koje je različito od tebe je također dijete i ima ista prava kao i ti. Stoga vodite računa o svome ponašanju, te budite oni koje će drugi s radošću dočekati, sresti i predstaviti drugima kao svog prijatelja. 
Upravo ta različitost je bogatstvo i trebamo ju prihvatiti kao sastavni dio naših života. Budite primjer, a ne netko od koga će drugi bježati. 
Neka vam bude sretan Međunarodni dan djece!

Kada smo već u duhu slavlja (Međunarodnog dana djece) valja se podsjetiti i zanimljivih, ali istinitih »10 dječjih zapovijedi« koje su prije svega upućene odraslima: 

1. Moje ruke su male: ne očekujte savršenstvo dok spremam krevet, crtam ili bacam loptu.
2. Moje su noge kratke: usporite kako bih vas mogao stići.
3. Moje oči nisu vidjele svijet kao što su vaše: pomozite mi da ga otkrijem. Nemojte me sputavati.
4. Kućanski posao neće pobjeći. Ja neću još dugo biti malen – nađite vremena za igru sa mnom.
5. Ja sam vaš poseban dar, tako sa mnom i postupajte.
6. Trebam vašu podršku dok rastem. Nemojte mi prigovarati i kažnjavati me. Zapamtite – možete prigovarati mojim postupcima, a ne meni.
7. Pružite mi slobodu samostalnog odlučivanja. Dopustite mi da pogriješim kako bih mogao naučiti iz vlastitih grešaka. Tako ću jednog dana biti sposoban donositi pravilne odluke.
8. Nemojte se bojati otići bez mene na vikend. Potreban vam je odmor od mene, a i meni od vas. To je također odličan način da mi pokažete kako ste međusobno važni jedno drugom.
9. Znam da je to teško, ali nemojte me uspoređivati s mojom braćom i sestrama ili s drugom djecom.
10. Nemojte raditi stvari umjesto mene. Tada osjećam da način na koji ja to radim nije dovoljno dobar i da vas razočarava.

Kada su u pitanju djeca, ne možemo ne spomenuti veliku, nadasve poznatu pedagoginju Mariju Montessori, koja je tvorac posebne metode učenja i brojnih didaktičkih materijala. Marija Montessori rođena je 1870. godine i bila je prva žena u Italiji koja je upisala i završila studij medicine, a kao asistentica u bolnici radila je na odjelu za rad s djecom koju su tada svrstali »izvan sustava«. U tom okruženju, na što su utjecali njeno promišljanje i visoki vidici, proizilazile su brojne promjene u odgoju djece. Osmislila je brojna didaktička pomagala, pokazala je kako učenje ne polazi od učitelja već učenika i čvrsto je vjerovala da djecu nije potrebno prisiljavati da bi učila već je jedino važno osigurati im poticajno okruženje koje će ih pozivati na promišljanje i istraživanje. Iz njene je škole proisteklo niz životno važnih stavova koji nisu namijenjeni samo djeci nego ih se mogu i odrasli pridržavati. Njena najpoznatija rečenica i glavno pravilo Montessori pedagogije je »Pomozi mi da uradim sam«. 

Djeca najviše upijaju i uče iz onog što ih okružuje.
Ako ste iskreni sa svojim djetetom, ono će naučiti što je pravednost.
Ako se dijete osjeća sigurno, ono će učiti i vjerovati ljudima.
Ako dijete često grdimo, ono će naučiti kako osuđivati druge.
Ako dijete često hvalimo, ono će naučiti cijeniti druge. 
Ako se prema djetetu postavljamo neprijateljski, ono će se naučiti tući i vrijeđati druge. 
Ako djetetu često govorimo da se mora sramiti zbog svojih postupaka, ono će naučiti osjećati se krivim. 
Ako dijete često ohrabrujete, ono će imati veliko samopouzdanje.
Ako djetetu budete stalna podrška, ono će biti samostalno i samouvjereno.
Ako dijete živi u prijateljskom okruženju, naučit će kako naći ljubav.
Nikada nemojte govoriti loše o svom djetetu – ni kada ga nema, a ni pred njim. 
Umjesto kritiziranja njegovog karaktera, koncentrirajte se na ono dobro u njemu. Tako neće biti mjesta za ono loše.
Uvijek budite spremni pomoći svom djetetu kao i otići kada vidite dâ se samo dobro snalazi.
Pomozite svom djetetu da rano počne spoznavati svijet oko sebe, posebno ako je okružen mirom i ljubavlju.
Poštujte dijete čak i kada napravi grešku, tako će brže znati ispraviti ju.
Uvijek slušajte i odgovarajte na dječja pitanja i molbe – tako će znati da ste uvijek tu za njega.
Pazite kako se ponašate ispred djeteta, jer ono upija naše ponašanje.
Poštujte dijete koje odmara, promatra aktivnosti ostale djece ili razmišlja o nečemu. Nemojte ih tjerati da umjesto toga rade neke druge aktivnosti. I djeci je potrebno razmišljanje.
Istina o životu sigurna je kao gravitacija: da bismo živjeli u potpunosti, moramo naučiti koristiti stvari i voljeti ljude, a ne voljeti stvari i koristiti ljude.
U središtu odgoja treba biti sam čovjek. Uvijek treba imati na umu to da se čovjek ne razvija na fakultetu nego da njegov duševni razvoj počinje čim se rodi i da je najjači u prve tri godine života.
Mi ne možemo učiti dijete kako da bude umjetnik, ali mu možemo pomoći da se sâmo razvije: Oko koje vidi; Ruku koja sluša; Dušu koja osjeća.
Ž. V.