Liturgija šeste vazmene nedjelje stavlja pred nas odlomak iz Ivanova evanđelja, koji je u stvari Isusov oproštajni govor (usp. Iv 14,15-21). U njemu Isus za svoje učenike ima lijepa obećanja, ali i važne zahtjeve. Kako se današnji vjernik treba ravnati prema tim Isusovim riječima?

Čuvati zapovijedi
Rastajući se od svojih učenika, Isus je sve što ih je poučavao i što je želio da zapamte sažeo u jednu rečenicu: »Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati« (Iv 14,15). Vrijeme koje je provodio s učenicima bilo je ispunjeno poukom, što riječima, što djelima. Isus im nikada ništa nije izrekao u vidu zapovijedi, ali im je kroz pouku jasno dao do znanja što od njih očekuje. Ipak, on naglašava ono što je najvažnije u cijelom njegovom nauku, ono što svemu daje smisao, a to je ljubav: »Ako me ljubite…« On od učenika ne traži ništa što on sam nije ispunio i za što nije ostavio primjer i pokazao put: »Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj polaže za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji, ako činite što vam zapovijedam« (Iv 15,13-14).
Mnogo prije ovog oproštajnog govora Isus je, odgovarajući na pitanje o najvećoj zapovijedi, jasno naglasio da su zapovijedi ljubavi prema Bogu i prema čovjeku u središtu Zakona, te da se na njima temelje sve druge zapovijedi koje treba poštivati. One su posebno utkane u zakon kraljevstva Božjeg, kojeg je on došao navijestiti, a koje će njegovi učenici navješćivati i kada se on vrati k Ocu. A ono što će povezivati njega kada ode na Nebo i njih koji su ostali na zemlji je ljubav. Ako budu njega ljubili, ljubit će i njegove zapovijedi i tako izvršiti poslanje koje im je povjerio. No, neće ih ostaviti same u toj teškoj zadaći nego im obećava pomoć.

Duh Branitelj
Isus učenicima obećava Duha Branitelja, dakle, iako odlazi, on svoje ne napušta. Na njegovo mjesto dolazi »Duh Istine«, čija je zadaća »upućivati ih u svu istinu« (Iv 16,13). A znamo da je Isus sebe nazvao Istinom. Znači, dolazi Duh koji će im pomoći, u vremenima koja će nastupiti, da slijede Isusa i čuvaju njegove zapovijedi, jer će to biti teško i izazovno. Zato će Duh, ne samo Isusove učenike, nego kasnije i Crkvu, voditi Kristovim putem, trajno joj otkrivati njegovu istinu i tajnu poslanja koje joj je povjereno. Duh je onaj koji će učenike i sve buduće naraštaje kršćana osposobiti za ljubav koju Isus traži, za čuvanje dvije osnovne zapovijedi, a to će ih učiniti izvršiteljima Isusovog poslanja. 
Duh Sveti se, iako nevidljiv, trajno očitovao u životu i Crkvi. Čak i u teškim i mračnim trenucima, on je podizao ljude po kojima je djelovao i vraćao Crkvu na pravi put. Njegovo je djelovanje uvijek bilo vidljivo i do danas je. On ne djeluje samo po nekim velikanima, posebno odabranim ljudima, već po svima nama.

Duh Sveti može djelovati i po nama
Duh želi i može djelovati po svakome, ali mi trebamo odabrati biti njegovo oruđe u svijetu. Naša je odluka hoće li se baš po nama očitovati snaga njegova djelovanja. Dakako da nismo kadri očitovati njegovu prisutnost ako smo mlaki kršćani, Isusovi učenici u skrovitosti, bez želje i volje da baš mi budemo ti po kojima će ljudi prepoznati Kristovu prisutnost u svijetu. Duh traži suradnike, a kada ih prepozna onda im daje sposobnosti za čudesne stvari, kao što je učinio s apostolima nakon Pedesetnice.
No, i tu je ključna ljubav. Zato Isus svoj govor i zaključuje riječima: »Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati« (Iv 14,21). Kao što se on iz ljubavi predao za čovjeka, tako u njegovim očima vrijednost ima samo ono što je učinjeno iz ljubavi. O njoj se danas mnogo priča, ali su ljudska srca hladna. Zato sve teže i primjećujemo Božju prisutnost, jer zapovijedi njegove ne čuvamo, ne ljubimo ga, pa ne ljubimo ni drugog čovjeka. Ljubimo prolazne vrijednosti ovoga svijeta, ali to nije ljubav, to je pohlepa, častoljublje, želja za moći… Radimo samo ono što nam je od materijalne koristi, ne iz ljubavi, nego zbog posjedovanja. Takvi nismo suradnici Duha Svetog, te ne možemo biti oni po kojima će svijet upoznati Krista.
Ako smo spoznali da u nama nema dovoljno ljubavi prema Kristu, jer zapovijedi njegove ne čuvamo, da se to promijeni treba puno truda i molitve. Isto tako, ako smo se prepoznali kao oni koji ljube Krista i čuvaju njegove zapovijedi, molitva nam je potrebna da tako i ostane, jer bez molitve čovjek nema snage oduprijeti se napastima.