Srbija i Mađarska djelomice su granice otvorile 23. travnja. To djelomično otvaranje granice znači da su tri granična prijelaza između ove dvije države otvorena za ograničeni promet, odnosno za stanovnike pograničnih područja koji granicu moraju prelaziti zbog posla. Ova mjera se odnosi na prostor 50 kilometara udaljen od granice. Otvaranje granice s Mađarskom rezultat je razgovora i dogovora ministara vanjskih poslova Srbije i Mađarske Ivice Dačića i Pétera Szijjártóa. 
Mađarski ministar vanjskih poslova naglasio je da je to rezultat dogovora sa srbijanskim zvaničnicima, a na zahtjev narodnih zastupnika i velikog broja građana u obje zemlje.
U sličnom tonu bile su i Dačićeve izjave koji je tada rekao da je odluka donijeta da bi se omogućio nesmetani prelazak granice za one koji žive u pograničnim područjima, a koji rade ili s druge strane granice imaju poljoprivredno zemljište. Kako je istaknuo, ta mjera donijeta je prije svega zbog Mađarske, ali se odnosi na sva pogranična područja.
Od toga što je javno izrekao srbijanski ministar vanjskih poslova prošla su dva tjedna, ali ono »odnosi se na sva pogranična područja« još nije zaživjelo. Svjedoče tome stanovnici pograničnih područja uz granicu s Hrvatskom za koje je granica i dalje zatvorena. Usprkos tome što su uposleni u tvrtkama u hrvatskom mjestima udaljenim tek desetak-dvadesetak kilometara od granične linije. Neki su problem riješili tako što su im poslodavci osigurali smještaj u mjestima gdje rade, a neki su jednostavno došli doma. Taj dolazak, ili točnije rečeno ostanak doma, stajao ih je radnog mjesta i plaće. I jedne i druge »ubija« neizvjesnost kada će se granica otvoriti i kada će nesmetano i bez strepnje da će ih vratiti, ili staviti u karantenu, moći jedni do svojih obitelji u Srbiji, a drugi do svojih radnih mjesta ukoliko ih poslodavci budu htjeli ponovno angažirati.
To smo pokušali doznati i mi. Tamo gdje se odluke i donose – u ministarstvima vanjskih poslova Srbije i Hrvatske. I jedne i druge pitali smo razmatraju li dvije države mogućnost otvaranja granice za pogranični promet, dokle su stigli ti razgovori i što je zaprjeka olakšavanju života i rada ljudima koji kruh zarađuju u susjednoj državi?
Bez odgovora smo ostali na obje adrese.  
A htjeli smo samo razjasniti što je zaprjeka da se provede jedna jednostavna mjera koja bi olakšala svakidašnji život ne malom broju ljudi, koji žive u jednoj, a rade u drugoj državi. Možda je ta šutnja znak da se preko njihovih leđa lomi »velika politika« dvije države. 
Z. V.