»Kula« je turska riječ koja znači utvrdu, zidinama opkoljeno mjesto. U popisu Kalačke nadbiskupije iz godine 1543. spominje se prvi puta ime mjesta »Kulya« na lokalitetu gdje je sadašnji centralnobački gradić Kula. Iako je u periodu feudalne Ugarske ovdje bilo posjeda, nakon bitke kod Mohača ovaj kraj je sasvim opustošen, kao i cijelo međurječje Dunava i Tise. Za vrijeme turske okupacije, kao i za vrijeme Rákoczijevog ustanka, stanovništvo je izumrlo ili pobjeglo. Nakon oslobođenja od turske vladavine, vlasti Habsburške monarhije naseljavale su Bačku. Veća skupina Mađara doseljava se u Kulu 1749. godine, te se godine osniva i župa, a 1786. su doseljeni i Nijemci. Broj vjernika rimskoga obreda godine 1900. bio je 5.924, a on je početkom XX. stoljeća rastao, da bi 1941. dostigao 7.054. Nakon Drugog svjetskog rata i istjerivanja njemačkoga stanovništva taj se broj smanjivao i to traje sve do danas. Poseban udarac zajednici su dale neprilike posljedna tri desetljeća, kada se veliki broj vjernika iselio u inozemstvo. 

Crkva i župa

Za vrijeme turske vladavine i kratko nakon toga u središnjoj Bačkoj vjernike su povremeno posjećivali franjevci iz Segedina ili iz Bača. Posljednja tri stoljeća svećenik stalno stanuje u Kuli, a vode se i matične knjige. Župa je osnovana 1749. godine, a godinu dana prije pastoralni rad preuzeo je biskupijski svećenik. U ovo doba kulskoj župi pripadaju i gotovo sva naselja središnje Bačke. Od tako važnog mjesta ove župe u prošlosti, koja ostaje najbrojnije katoličko uporište u središnjoj Bačkoj do danas, ostala je počast u nazivu središta mjesnoga dekanata. 
Današnja crkva u Kuli, po svjedočanstvu zapisanom na spomen-kamenu pokraj glavnog ulaza, sagrađena je 1770. godine  u čast svetom Jurju mučeniku. Slike glavnog i sporednih oltara naslikao bečki majstor Joseph Kessler, dok je sliku Žalosne Gospe na lijevom sporednom oltaru naslikao József Pesky, slikar iz Budimpešte. Godine 1828., kada se broj vjernika utrostručio, uz pomoć patrona crkva je proširena. Dužina joj je 44,5 m, širina 14 m, visina 18 m, a visina tornja 37 m. U posljednjih 50 godina crkva je obnavljana iznutra i izvana. Najnovije renoviranje započelo je 2005. godine izoliranjem zidova, zatim farbanjem, a trenutačno se radi na renoviranju dijela tornja. Nakon I. svjetskog rata župna crkva se pokazala malom, jer je broj vjernika narastao na oko 6.000. Tadašnji bački apostolski administrator Lajčo Budanović je 1927. godine osnovao vikariju svetog Roka, koja je obuhvaćala dio grada koji se nalazi na desnoj obali kanala DTD. Godine 1935. kupljena je kuća u tom dijelu koja je služila za bogoslužja i vjeronauk. Odlaskom Nijemaca prestala je pastoralna potreba za njezinim korištenjem, no i dalje se u njoj svake srijede služi misa.
U Kuli je rođeno do sada 27 svećenika. Trojica njih svojim služenjem daju značajni prinos djelovanju Crkve u dvije biskupije u Vojvodini, te u jednoj u Hrvatskoj. Mons. Josip Mioč, magistar crkvene glazbe i naslovni opat, rektor je Sjemeništa Paulinum u Subotici i ravnatelj istoimene biskupijske klasične gimnazije, dok je Róbert Pastyik generalni vikar Zrenjaninske biskupije i župnik katedralne župe u Zrenjaninu. Službu biskupijskoga vikara za vjernike Mađare u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, dekana Baranjskoga dekanata i župnika u Branjinom Vrhu vrši preč. Gergely Beer.
 
Kolonija Hrvata u središnjoj Bačkoj

Katoličku župu rimskoga obreda u Kuli u najvećem broju sačinjavalo je mađarsko i njemačko stanovništvo, dok su Hrvati dio njezine povijesti posljednjih sedamdesetak godina. Najveći broj vjernika Hrvata dolazio je u župnu crkvu iz naselja Nova Kula, koje se nalazi desetak kilometara južno, na putu prema Savinom Selu. Nakon istjerivanja Nijemaca, jugoslavenska je vlast ondje osnovala poljoprivredno poduzeće i započela naseljavanje stanovnika u salaše nekadašnjih vlasnika, kao i novosagrađene. Uz druge narode iz okolnih mjesta, naseljen je, u periodu između 1950. i 1953. veliki broj Hrvata, uglavnom podrijetlom iz Bosne i djelomice iz Slavonije.
»Pokojni župnik u Kuli Karl Raile (1880. – 1943.), koji je u ovom mjestu službovao od 1922. godine do svoje smrti, odlazio je redovito u Banju Luku na odmor. Tamo se upoznao s ocima trapistima. Na njihov je prijedlog prihvatio da će odvesti petoricu dječaka iz hrvatskih obitelji u Bačku, da ih tamo smjesti i školuje. Među trojicom koji su ostali u Kuli, i tu osnovali svoje obitelji, bio je i moj otac«, svjedoči mons. Mioč. 
»Hrvata gotovo i nije bilo u Kuli u tom vremenu. Tek 1952. počelo je doseljavanje cijelih obitelji iz Bosne u novu naseobinu, poljoprivredno dobro Nova Kula. Oko 1957. godine u njoj je živjelo do tisuću Hrvata. Ono što ih je razlikovalo od ostalih stanovnika Nove Kule je bila njihova čvrsta vjera. Svake su nedjelje dolazili pješice u Kulu na ‘veliku’ misu u župnu crkvu, i tamo ih je bivalo od 60 do 100. Propovijedi su tada bile na mađarskom i ponekad na njemačkom jeziku, koje oni nisu razumjeli, te je tadašnji župnik ostavljao Hrvate nakon mise i navješćivao im evanđelje i propovijedao na hrvatskom jeziku, te kasnije su imali i pobožnosti. Ostali su župljanima Kule primjerom žive vjere«, kaže on. 
Dok je poljoprivredno poduzeće radilo, hrvatska kolonija je opstala u Novoj Kuli, no u osvit ratnih zbivanja, 1989. i 1990. većina se njezinih članova vratila natrag ili iselila u druge zemlje. Ostali su oni u nacionalno mješovitim brakovima u Kuli sve dok je ondašnja industrija bila funkcionalna. Poljoprivredno poduzeće prodano je 2005. godine privatnom poduzetniku, stanovnici Nove Kule su dobili otpremnine i u velikom se broju raselili, uglavnom u okolna mjesta. U Novoj Kuli je ostalo živjeti svega dvadesetak starih ljudi, među kojima i nekoliko Hrvata. Po popisu iz 2011. u naselju Kula živjelo je 322 Hrvata, a u cijeloj općini njih 569. 

Župnik

Preč. György Juhász, župnik i kulski dekan, koji župnikuje u ovome mjestu gotovo 35 godina, kaže da danas vrlo mali broj Hrvata dolazi u crkvu. 
»Poznajem oko deset obitelji u kojima žive Hrvati, a i one su nacionalno mješovite. Svake prve subote u mjesecu u Kuli služi se misa na hrvatskom jeziku, te ostalim danima kada to vjernici zatraže. O Božiću, Uskrsu, na dan prve pričesti i podjele sakramenta potvrde propovijeda se na oba jezika«, kaže on. 
»Proslava dva i pol stoljeća izgradnje crkve, u ovoj župi koja danas broji oko 2.000 vjernika, započeta je prve nedjelje adventa. Svečano biskupsko euharistijsko slavlje nismo mogli slaviti na blagdan sv. Jurja zbog aktualne pandemijske situacije i izvanrednog stanja. Završnu svečanost planiramo u listopadu ove godine«, završava kulski župnik.
 M. Tucakov