Vrijeme izolacije, koja nas je sve smjestila u svoje domove, kao i policijski sati koji su bili na snazi tijekom pandemije koronavirusa važili su gotovo za sve, no nismo ih svi isto doživjeli i proživjeli. Većina ljudi je ovo vrijeme iskoristila za zajedništvo, obitelj i brojne poslove za koje do sada nije bilo vremena. Ako tako gledamo na izolaciju, onda možemo reći kako nam i nije bilo tako loše... Jasno je da će nas ona financijska i gospodarska pitanja tek zadesiti, ali... nek smo mi živi i zdravi, a drugo će biti (valjda). Pitali smo i druge kako su i što radili za vrijeme izolacije? 

Životna škola za sve 

»S obzirom na to da sam krojačica, prvih nekoliko dana sam šila pamučne maske. Tada ih se nije moglo kupiti u ljekarni pa sam odlučila sašiti ih najbližima, rodbini i prijateljima. Kad smo shvatili da ova situacija neće odmah proći, primili smo se posla. Tako smo se svi u obitelji latili četkice i farbe, pa smo svu stolariju u domu, pa i u dvorištu, uspjeli obojiti i urediti. Sve su to radovi koji su bili u planu, ali nikako nisu stizali na red«, kaže Slavica Temunović i dodaje kako su ovo vrijeme izolacije koristili i za obiteljske razgovore, zajedništvo. 
»Nikada ovoliko vremena nismo provodili skupa. Imali smo vremena za kartanje, društvene igre, za svakodnevni razgovor. Za blagdane smo i baku donijeli kod nas, pa smo i s njom mogli više vremena provoditi. Očito nam je svima trebalo ovako nešto da naučimo usporiti sa svime, da znamo stati, okupiti se oko obiteljskog stola, oko molitve. Na miru skupa jesti, razgovarati... Upravo radi toga bih rekla da ima i puno dobrih stvari u ovoj situaciji. Nije sve tako crno. Jedini problem je bilo ograničenje kretanja, ali i na to smo se privikli vrlo brzo. Sada smo naučili planirati i kada su u pitanju svakodnevne obveze i nabava. Naučili smo planski kupovati i trošiti namirnice. Ujedno je to pokazatelj da se svi možemo organizirati i da bi zaista bilo dobro kada bi se usvojila ova ideja da trgovine više ne rade nedjeljom. I kao djeca smo tako živjeli i podržavam tu ideju. I tim ljudima je potreban jedan slobodan dan i da budu u krugu svoje obitelji. Sada smo svi pokazali da je to moguće. Jedan dan u tjednu nikome od potrošača neće smetati, a ljudima koji rade će značiti da imaju slobodan dan i vrijeme za svoju obitelj«, kaže Slavica. 
Iako su po njenim riječima svi ukućani imali svoje obveze oko škole i fakulteta, ovo vrijeme su iskoristili i za životnu školu. 
»Ukazala se prilika i za male poduke, tako je kći uz mene učila kuhati, a sin i suprug su nedjeljom pekli roštilj i razmjenjivali iskustva i savjete. Iskoristili smo ovo vrijeme i za brojne druge obiteljske stvari koje nismo stizali zbog brojnih obveza i jer je uvijek nešto drugo bilo važnije. Dodatno smo se svi zbližili. Kad bolje razmislim, mogu reći kako smo ovo vrijeme izolacije kvalitetno i dobro proveli«, kaže sugovornica. 
Uživali smo u zajedništvu 

»Suprug i ja smo bili na prinudnom odmoru, na plaćenom odsustvu, te smo tako nakon puno godina duže vrijeme svi bili na okupu. Pronašli smo vrijeme jedni za druge. Kada bi naša djeca, Martina i Davor, koji su školarci, završili svoje školske obveze, na red bi došle društvene igre, te smo tako sate provodili u igranju čovječe, ne ljuti se, uno karte, zanimljive geografije i to smo se tako znali uživjeti u igranje i zabavu da umjesto da sada kad možemo ići spavati na vrijeme, mi smo se igrali do kasnih sati«, kaže Gordana Dulić i uz smijeh dodaje: »Djeci je to sigurno posebno iskustvo da se s njima mama i tata do ponoći igraju. Vjerujem da će to dugo pamtiti«. 
Ljepše vrijeme je i ovu obitelj izvelo na zrak. 
»Kada je došlo ljepše vrijeme, odlučili smo preurediti naše dvorište. Svatko je imao svoj zadatak, tako su se djeca angažirala u sađenju cvijeća i bojanju saksija, osobito kći. Svi smo skupa radili, uređivali dvorište, kosili travu, kako u našem dvorištu i ispred naše kuće tako i u susjedstvu, osobito starijim ljudima koji nisu smjeli izlaziti. Djeca i ja rado kažemo kako nismo proveli vrijeme kupujući kekse i slastice nego smo proveli vrijeme praveći ih skupa. Sada su djeca i sama naučila praviti ih, te sad više nema pitanja ‘kako’, nego samo donesu gotov proizvod. Uživali smo u zajedništvu i iskreno niti ne znam koliko smo dana proveli u izolaciji, ali ni jedan dan mi nije bilo dosadno. Svaki dan smo imali neku aktivnost i zapravo ni ne znam kako ćemo se vratiti u stvarnost i na posao. Osjetila sam čar što znači biti mama i domaćica i sada se bojim da će nam svima biti teško vratiti se na stare obveze«, kaže Gordana Dulić. 
Kreativna izlolacija 

Iako je po struci stolar, naš sugovornik Ivica Kuntić još otkako je završio srednju školu nije se bavio ovim poslom. No, slobodno vrijeme u izolaciji navelo ga je da se oproba u onome za što se školovao. »Otkako je proglašena pandemija, sve vrijeme sam radio u tvrtki, ali kad bih došao doma, brzo bi započinjao policijski sat, a tako i ‘produljeni’ vikendi koji su nas sve zahvatili. Supruga je više s djecom i obvezama oko škole, a ja bih uskakao za čuvanje i igranje, ali i pored toga sam imao vremena, te sam htio nešto praviti, raditi, da mi vrijeme brže prođe. Tako sam se poslije dugo godina okušao u stolarskim poslovima i počeo praviti stolice od starih paleta. Činjenica je da nemam sav potreban alat, te je sam proces izrade dugotrajniji, ali nakon prve, koja se svidjela mnogima, napravio sam još tri stolice, dvije veće i dvije manje, za našu obitelj. Vodio sam računa da stolice budu udobne i stabilne, te sam ih pravio po mjerama koje nama odgovaraju. Tako je iz razonode i hobija proizašlo nešto korisno. Nekoliko ljudi me već pitalo hoću li imati na prodaju, pa sam počeo i o tome razmišljati. Tako su sada još tri stolice u izradi, a imam u planu napraviti još po neku, a onda eventualno zarađen novac uložio bih u potreban alat i naravno materijal. Dva prijatelja su tražila hoklice, koje sam također napravio po njihovoj želji, tako da mogu reći kako je ova izolacija za mene bila kreativna, no po mom mišljenju predugačka«, kaže Ivica Kuntić. 
Ž. V.