Prvo stacionirano i svakako najpoznatije subotičko kino Lifka otvorio je do tada putujući kino operater Aleksandar Lifka (rođen 20. svibnja 1880. godine u Brašovu – umro 12. studenoga 1952. godine u Subotici). Možda je njegova nazočnost kino projekciji braće Lumier 1897. u Beču na određeni način usmjerila njegovu profesionalnu orijentaciju prema fiilmskoj umjetnosti, ali gotovo sigurno kako je ženidba sa Subotičankom Erzsébet Beck u velikoj mjeri uvjetovala njegovom odlukom da se skrasi u najvećem gradu na sjeveru Bačke. Nešto prije toga (1910.) je veliku dvoranu nekadašnjeg hotela Hungaria adaptirao u kino dvoranu budućeg subotičkog kina koje je nazvao svojim obiteljskim imenom i već 1911. godine, početkom listopada, započeo je s prvim predstavama. Zanimljiv je i detalj kako je program premijernog prikazivanja, vrlo glamurozno, tiskao na bijeloj svili. U sljedećim godinama, sve do početka Prvog svjetskog rata, kino Lifka je na zadovoljstvo svoje mnogobrojne publike uspješno prikazivalo raznovrsne filmove njemačke, danske, francuske, ali i domaće produkcije. Naime, kao vrsni snimatelj vlasnik kina je običavao vikendom iznositi kameru na gradski korzo i snimati svoje sugrađane, jer su oni jako voljeli vidjeti sebe na filmskom platnu. U kinu je posjetitelje zabavljao prigodni orkestar (ponekad je muzicirala i skraćena postava orkestra 86. Pješadijskog puka), predstave su trajale nekih sat i pol (u danima vikenda bilo je 4-5 projekcija) tijekom kojih je prikazivan kolaž od nekoliko kraćih filmova (2-3 komedije su bile obvezatne). Postojala su četiri cjenovna razreda ulaznica, a one najjeftinije su praktično bile dostupne gotovo svima koji su ih poželjeli kupiti. Tu je, čini se, nastao jedan svojevrsni problem, jer se bogatije građanstvo užasavalo pomisli kako dvoranu mora dijeliti s nižim dijelom gradskog i seoskog puka. Tražili su od Lifke da povisi cijenu ulaznica i time uskrati mogućnost gledanja filmova slabije stojećem građanstvu, ali je rodonačelnik filmske kulture u našem gradu istrajao u svojoj prvobitnoj nakani da omogući svakome kino užitak. Aleksandar Lifka je tijekom Prvog svjetskog rata mobiliziran i poslan na front u Galiciju, gdje je bio ranjen i potom prebačen u Beč, gdje je radio u odjelu filmskog žurnala, te poslije u Baden u kojem je bio operater u Glavnom stožeru vojske Austrougarske monarhije. Po povratku u Suboticu prodao je kino, ali je nastavio raditi u njemu i skupa sa suprugom osnovao je Orient, tvrtku za distribuciju kino filmova. Sredinom tridesetih godina prošloga stoljeća tvrtka je ugašena, a Lifka je počeo voditi svoju trgovinu elektrotehničkom robom i radio aparatima.
Nemjerljiv je njegov doprinos razvijanju kino kulture u Subotici, jer je svojim velikim entuzijazmom (kvalitetne predstave uz dostupne cijene ulaznica) omogućio svojim sugrađanima da redovito prate najnovija dostignuća filmske umjetnosti. Snimajući i sam pokretne slike na kojima su bili Subotičani, darivao je svima magiju celuloidne trake. Jer, gledajući najnovije filmske novosti i tzv. foto žurnale, a potom i filmove iz tadašnjih najboljih europskih produkcija uz ugodne zvuke pratećeg orkestra, mogli su među prvima uživati u novoj »kulturnoj pošasti« koja će uskoro osvojiti cijeli svijet. I pritom, zahvaljujući kinu Lifka i njegovom agilnom vlasniku, vidjeti i sebe na filmskom platnu. 
D. P.