Vrijeme stroge korona izoliranosti je postupno za nama, brojne mjere ograničavanja kretanja i bavljenja određenim aktivnostima su relaksirane i život bi se trebao polagano vratiti u svoju rutinu. Naravno, izmijenjenu preporukama o držanju distance, odgovornom ponašanju kada ste vani i okruženi drugim osobama. Jedna od relaksiranih mjera su i sportske aktivnosti, pa ćemo na tu temu predstaviti jednu izuzetno sportsku obitelj iz Subotice koju čine roditelji, profesor Danijel i liječnica Marija, te njihova djeca Antonija, Petar i Marta Mandić. 

Roditeljski primjer 

Tata Danijel: Prije novonastale situacije redovito sam imao treninge trčanja, tri ili četiri puta tjedno i to u obližnjoj Dudovoj šumi, budući da sam se spremao za utrku od 100 milja u Istri, koja je trebala biti održana krajem travnja, a bio sam u završnoj fazi priprema. Od siječnja sam krenuo i na brdske treninge na Fruškoj gori, i to dva puta mjesečno. I kada nemam u planu neku utrku, izlazim na treninge dva ili tri puta tjedno. To je već postala navika i potreba. Nekako se uvijek dobro osjećam poslije treninga i sve ide lakše. Osim Istre, u planu je bila i Stara planina sa svim svojim čarima i ljepotama duž 99 km, početkom lipnja. Posljednjih godina smo odlazili tamo i veoma nam se svidjelo. Naravno, na sve moje utrke, ipak više volim reći »naše utrke«, uvijek idemo obiteljski. Marija i djeca me prate tijekom utrke koliko je to moguće, a usput upoznaju druge ljude, krajeve i ponajprije prirodne ljepote. Osim trčanja, svake godine, druge subote u osmom mjesecu, je na redu veslački Maraton lađa od Metkovića do Ploča u duljini od 22,5 km. Treninzi bi trebali uskoro početi, kada se za to steknu uvjeti, i mi Salašari somborski se nadamo da će Maraton biti održan čime bismo spojili deset uzastopnih godina veslanja na ovom iznimno zanimljivom natjecanju. Nekoliko manjih veslačkih nastupa, uglavnom u Mađarskoj, smo planirali protekle zime, ali za to moramo sačekati neka bolja vremena koja će svakako doći.
Mama Marija: Početak ovogodišnje sezone vezujem za ultramaraton Baja – Sombor u dužini od 42 km na kojem sam sudjelovala u štafeti skupa s Danijelom i sestrom Anom i istrčala skromnih 8 km, najviše kilometara za mene do tada. Preko zime sam svakog drugog dana trčala u Dudovoj šumi, »inficirala« se trčanjem i s par prijateljica i sve je nekako išlo u dobrom smjeru vezano za druženje na utrkama i dobru tjelesnu spremu...

Djeca sportaši

Antonija, 10 godina:  Treniram hokej i odbojku. Hokej volim zato što se kližemo i dodajemo se pločicom. Klizati sam počela u petoj, a igrati u šestoj godini u HK Spartak iz Subotice. Najveći uspjeh mi je osvojeni pokal na III. Internacionalnom memorijalnom turniru Mirko Holbus 2017. u Beogradu, osvojen za najbolju žensku igračicu turnira. Također sam ponosna na osvojen pokal i prvo mjesto na Svjetskom prvenstvu za djecu u Dunaújvárosu (Mađarska), gdje sam s dva dječaka iz Spartaka i nekoliko djece iz mađarskih timova osvojila prvo mjesto kao ekipa Norveške, te su naša imena upisana na veliki pokal. Odbojku treniram godinu dana u ŽOK Spartak, godi mi kada skačem i kada primam loptu. Najviše volim skakati u blok i smečirati.
Petar, 9 godina: Volim igrati nogomet, jer se igra loptom i uvijek se dobro oznojim i mnogo umorim. Treniram i hokej u HK Spartak, a najviše volim napadati i davati golove. Volim trenera hokeja Uroša, jer me puno toga naučio. Tamo imam puno drugara i nadam se da ću jednog dana osvojiti pokal u hokeju. Volim igrati stolni tenis, a prošlog ljeta na školskom raspustu sam išao na treninge i baš mi je bilo lijepo. Volio bih nastaviti s ping-pongom. Kada nema hokeja, idemo na plivanje i volim brzo plivati, gnjuriti i praviti kolutove u vodi.
Marta, 7 godina: Ja treniram hokej i plivanje. U hokeju sam dvije godine, a kližem od četvrte. Ovaj zimski sport volim, jer se u njemu puno igramo i zabavljamo i zato što smo onda malo pametniji. Najbolje mi je kada branim gol i to je jedan divan i lijep sport. Idem i na plivanje, jer volim biti u vodi. Željela bih trenirati i gimnastiku, jer želim naučiti špagu i zvijezdu. Kad još malo narastem i budem u četvrtom razredu, željela bih trenirati još i odbojku i atletiku, jer sam prošle godine bila najbrža od svih predškolskih djevojčica na utrci u sklopu Somborskog polumaratona.

Tjelesna aktivnost tijekom korone (izvan stana i u stanu)

»Izvan stana nismo izlazili niti upražnjavali tjelesnu aktivnost osim što je Danijel ponekad otišao trčati i nekoliko puta smo išli na pješačenje u Subotičku pješčaru po unaprijed određenoj stazu od 7-8 km«, kaže nam mama Marija i otkriva bogati sadržaj kućnih sportskih aktivnosti: 
»Od prije nekoliko dana izlazimo vani i igramo se nogometa i odbojke, a ponesemo i štapove za hokej pa se igramo hokeja na travi. Tijekom pandemije smo u stanu redovito vježbali prateći satove tjelesne aktivnosti u okviru programa učenja na daljinu. Također, trener hokeja je slao neke vježbe pa smo ponekad i to radili. U dječjoj sobi smo razvukli konop od zida do zida i preko njega balonom igrali odbojku. Na ormaru imamo zakačen koš, pa smo i u njega ubacivali loptice. U dnevnoj sobi smo raširili stol, pa smo razvukli mrežicu i igrali stolni tenis. Antonija je napravila tablice, pa smo imali i mali turnir. Pravili smo labirint po stanu i trčali kroz njega. Na hokejaške štapove smo navukli čarape, pa smo mekanim lopticama igrali hokej i pucali Marti na gol u dječjoj sobi. Prije nekoliko tjedana posudili smo sobni bicikl, pa je to najviše obradovalo mamu i tatu koji ga skoro svakodnevno koriste.«

Nedostatak aktivnog bavljenja sportom 

Petar: Mnogo mi je nedostajalo druženje s drugarima hokejašima i odlasci na treninge. Ne znam koliko će mi biti čudno idući put kada stanem na led. Suhi treninzi su mi nedostajali, jer nisam mogao trčati i oznojiti se na tribinama.
Antonija: Puno su mi nedostajali treninzi i drugari s hokeja zato što sam preko zime išla na 2-3 treninga i bili smo svakoga dana skupa. Nedostaju mi i djevojčice s odbojke, jer smo se lijepo družile.
Marta: Mnogo mi nedostaju prijatelji s hokeja, a nedostajao mi je i hokej. Plivanje mi također nedostaje, jer gotovo cijelu zimu nismo išli na plivanje. Tek smo bili počeli, a onda smo morali prestati.

Nastavak bavljenja sportom 

Za početak ćemo svi skupa češće ići na duže ture šetanja (oko 10 km) po Subotičkoj pješčari i polako se uključiti u treninge kako treneri to već budu organizirali. 
Danijel: Planiram se uključiti u treninge veslanja, čim se steknu uvjeti, a polako se već vraćam treninzima trčanja otkako je dozvoljeno odlaziti u parkove. Nakon dugog perioda izvan trenažnog procesa sada sam praktično na početku. Treba polako krenuti s treninzima i vremenom stići tamo gdje smo stali. Nadamo se da će početkom jeseni biti održana odgođena utrka u Istri, kako je organizator predvidio, tako da imam zacrtani cilj. Mjesec dana prije toga nas čeka veslanje na Neretvi i jedna kontrolna utrka na Prokletijama. Planovi su jedno, a što će od svega toga biti, vidjet ćemo. 
Marija: S obzirom na to da se još uvijek nadam da će ove godine ipak biti održan naš Maraton lađa na Neretvi, gdje idem kao ponosna članica i kapetanica ženske veslačke ekipe Salašari somborski, cijeli trenažni proces će biti usmjeren na fiksiranje snage za taj događaj planiran za sredinu kolovoza. Najprije se vraćam u Dudovu šumu na trčanje i vraćanje u noge onih 10 km koje sam imala prije izolacije. Zatim nam sljeduje isplovljavanje i treninzi u neretvanskoj lađi na Velikom bačkom kanalu u okolici Sombora. Tu je i Subotički polumaraton 1. rujna, koji još uvijek nije odgođen. Somborski polumaraton je nakon 40 godina održavanja odgođen za sljedeću godinu, ali pripreme za njega su druga priča.
 D. P.