Mjesta, gradovi, države i općenito regije obilježavaju ljude i ja se slažem s tom pretpostavkom. Naravno, to sve ima smisla i formira se pretežno iz ponude nekog grada. Recimo, Sombor je grad kulture i to ne samo zbog svoje povijesti nego i zbog trenutnog stanja. Imamo veliko kazalište, koje ima sjajni ansambl i odličan repertoar, veliku gradsku knjižnicu s bogatim programom za korisnike, kulturni centar također nudi pregršt sadržaja i tako dalje. Dalje, Sombor nije veliki grad i to dozvoljava Somborcima da budu sporiji, temperamentniji i suptilniji, za razliku od ljudi koji žive u većim gradovima i moraju biti brži ali i dosjetljiviji i ako su željni pažnje, teatralniji, nametljiviji. No, nije mi namjera ući u psihoanalize nego opravdati tvrdnju da mjesta obilježavaju ljude, ali isto tako ljudi predstavljaju gradove. Oni su njihove šetajuće osobne karte.

Osobna karta Priboja

U svojim poznanstvima imam velikog čovjeka iz Priboja. Pri tome, kada kažem velikog, mislim na ljudinu od čovjeka. Veliko srce, zabavan, pristupačan, svašta prošao, nemao i imao, poklanjao, gubio. Živi u Subotici ali je rodom iz Priboja. Jesu li svi ljudi iz Priboja takvi, veliki u svojoj običnosti, divni, ranjivi i nesalomivi, odrasli i djeca, zabavni, avanturisti... Nema mi druge nego da odem u Priboj i provjerim.
Priboj je mali grad koji se nalazi u jugozapadnom dijelu Srbije, a meni je najprivlačniji podatak da se nalazi u dolini Lima. Sama općina Priboja smještena je na tromeđi Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Uz Lim, koji mu daje karakter, tu su planine da upotpune ljepote. Riječ je o planinskom području, a najniža nadmorska visina je 387 m. Prvo saznanje o postojanju Priboja je u moj život ušlo u nekom razgovoru u vlaku u kojem sam ja bila slušatelj, ali se sjećam da je bilo riječi o poliesteru za koji sam tada saznala, kao i kamionima i autobusima. Nije mi to tada mnogo značilo, a ne znači mi ni sada, osim da u igri za milijun dobijem ovo pitanje. 
Priboj zaista jest poznat po tvornici automobila, ali je poznat i kao grad kulture jer postoje brojne manifestacije. Ono što po podacima mogu zaključiti je da povijest Priboja nije dovoljno istražena. U naselju Jarmovac, u blizini Priboja, nalazio se rudnik bakra. Rudarski čekić i još neki znaci govore da je ovdje postojao jedan od svega nekoliko rudnika samorodnog bakra.
Na pet kilometara od Priboja nalazi se Pribojska banja koja je poznata po termomineralnim izvorima još iz rimskog doba. Njeno ekološko bogatstvo i svi njeni potencijali su nedovoljno poznati i iskorišteni. Na primjer, malo se zna o tome da se u zemlji ispod banje nalaze ogromne količine prirodnih akumulacija čiste hladne vode (Murteničko jezero), a ispod te hladne vode leži jezero tople vode. 

Maša na granici

Malom broju ljudi je poznat dokumentarni film Maša na granici, koji je 2007. godine dobio prvu nagradu na međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Meksiku. Film govori o ljetnom raspustu na selu i raznim interesiranjima desetogodišnje Maše, njenom poimanju granica koje ljudi postavljaju, a sve to je smješteno u nestvarne ljepote pribojskog sela Ograde. Zapravo, ovdje, u netaknutom dijelu prirode, pitomoj visoravni zaklonjenoj divljim četinarima, počinje i najljepši dio priče o Priboju. Upravo ovdje se nalazi spomenuto selo Ograde, ali i sela Krnjača, Gornje i Donje Babine. U jednom od ovih sela ću potražiti prenoćište kako bih doživjela nešto od onoga o čemu je u jednoj emisiji pričao čovjek čije ime zaboravih, a opisivao je dan u selu Krnjača. Pričao je o ranom buđenju, o kupanju rosom, o obveznoj rakiji za dobro jutro, uz pogaču i kajmak, o brežuljcima, pašnjacima, o jagodama, borovnicama, o vrganjima, o beskonačnim šetnjama, o osjećaju kao u snu. U Priboju su sva ta blaga prepoznali i za brigu o očuvanju tradicije ovih krajeva, razvoja turizma i zaštite prirode, formirali Centar za održivi razvoj – Planinski đerdan. Neka im je dug i sretan rad.
»Sjedimo ti mi tako u dvorištu, a na kraju dvorišta, malo dolje Lim, evo kao ovdje vama bedem«, reče mi veliki dobri čovjek.
Hm, što ja znam o Limu, osim da već godinama želim otići na rafting i osim toga da protiče kroz Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru? Što ja znam o Limu, osim da je kod Priboja kojeg želim upoznati, a Pribojci su gostoljubivi i vrijedni ljudi koji dobronamjerne putnike primaju široko otvorenog srca. Dakle, zbrojmo dva i dva.
Gorana Koporan