Notnu zbirku narodnih igara i kola iz arhive Bunjevačko-šokačke knjižnice Ivan Kujundžić pri Katoličkom društvu Ivan Antunović u Subotici skupio je i sačuvao prof. Bela Gabrić. Ona sadrži 40 različitih naslova, a ukupno ima 55 partitura, jer su pojedina kola zapisana u nekoliko verzija, po sviranju i pjevanju različitih interpretatora (vokalnih i instrumentalnih) što je i značajka folkloristike. Notna građa je digitalizirana i sada se može naći na internet stranici Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u dijelu »digitalizirana baština« (http://www.zkvh.org.rs/index.php/digi-notna-gradja/73-gabric-bela), te tako biti korisna mnogim tamburašima i tamburaškim orkestrima.
Sva zapisana kola i igre su aranžirani za klasični tamburaški orkestar koji ima osam dionica u partituri. Partiture potpisuje Miloš G. Pilić, koji je u to vrijeme bio glazbeni suradnik prof. Bele Gabrića. Partiture za tamburaški orkestar urađene su korektno i čitljivo. Analizirajući ih, vidimo karakteristični način razmišljanja i stil izrade partitura toga vremena.
Ovu zbirku narodnih kola i igara možemo načelno podijeliti u dvije grupe. Jedna grupa naslova su kola – igre koje se plešu, ukupno je 23 naslova, dok drugu grupu naslova čine kola – igre kao instrumentalne skladbe, u to vrijeme popularnog glazbenog oblika »kolo« i ukupno je 17 naslova.
Plesna kola
Prva grupa nota su kola – igre koje su se plesale u folkloru, igrankama (popularno mjesto organiziranih igranki u Subotici bila je Zanatska), svatovima i na drugim narodnim zabavama i druženjima toga vremena. Naslovi koje imamo u ovoj arhivi svjedoče da su to bunjevačka kola koja se danas većinom igraju u folklornim društvima. U sedam kola imamo i zapisani tekst koji se pjevao uz igru. Kazivači tekstova su bili Milenko Parabućski i Antun Vizin iz Pečuha za tri zapisana teksta, a tri teksta su zapisana po narodnom pjevanju, točnije, ne zna se ili nije zapisan kazivač. To su sljedeći naslovi: Rukavica s prstima (Milenko Parabućski), Bunjevačko kolo polagano (3 verzije), Seljančica, Gajdaško kolo (5 verzija), Hajd na levo, hajd na desno, Rokoko (starinsko), Rokoko (novo) (tekst Antun Vizin, Pečuh), Milkino dete, Momačko kolo (tekst po narodnom pjevanju, nepoznati autor), Ja sam sirota, Rićići, Jastuk tanca (3 verzije), Keleruj –Todore kolo (tekst po narodnom pjevanju, nepoznati autor), Bunjevačko veliko kolo (Ej, seko kako ćemo ili današnji naziv Babačko kolo – 2 verzije), Tandrčak (tekst Antun Vizin, Pečuh), Srdim se dušo, Igrala bi dere (tekst Antun Vizin, Pečuh), Divojačko kolo, Bunjevačko veliko – malo kolo (5 verzija), Ketuša kolo, Loskovo (Slamarsko) kolo (glazba: Alojzije Vuković Lozo), Mazuljka (Oj, ti curo garava, Bajski trokut, 2 verzije) i Sedam puta kolo (polka, Bajski trokut).
Kola kao instrumentalne forme
Druga grupa nota su kola – igre kao instrumentalne forme, omiljene u to vrijeme. Ona bi se mogla okarakterizirati i kao bačka kola, jer su izvođena i šire od Subotice i Bajskog trokuta. Neka kola su i snimljena s tamburaškim orkestrom RTV-a Novi Sad i tamburaškim orkestrom Janike Balaža i tako bila popularna u to vrijeme. Imamo i grupu od šest bezimenih kola, kako bismo ih mogli nasloviti. Od tih šest kola za četiri se znaju naslovi, kako su danas poznati u tamburaškoj literaturi i pod kojim imenom su snimljeni u produkciji gore navedenih tamburaških orkestara. U ovoj su grupi sljedeći naslovi: Samostalsko kolo (2 verzije), Čučkalo (Mangupsko) kolo, Ja sam Jovicu, Tamburaško kolo, Kolo Jelica (Galop kolo), Perino kolo (glazba: Pere Tumbas Hajo), Đurđevica kolo, Zaplet, Tavankutsko kolo, Pavlovačko kolo, Bezimeno kolo br. 1 (ima 2 verzije), Bezimeno kolo br. 2, Bezimeno (Galop) kolo br. 3, Bezimeno (Somborsko) kolo br. 4, Bezimeno (Jeftanović) kolo br. 5, Bezimeno (Tamburaško) kolo br. 6 i Kolo polagano.
Ova zbirka nota donosi i podatke o imenima svirača iz tog vremena, jer su zapisane različite izvedbe istih naslova. Tako su ovdje imena kao što su Pere Tumbas Hajo (najviše zapisa), Stevo Bačić Trnda, Miško Marijaši, Alojzije Vuković Lozo, Grša Vukov, Miloš G. Pilić. Svakako bi bio interesantan i podatak o tome koje instrumente su ovi svirači svirali. Iz današnje perspektive znamo da je Pere Tumbas Hajo svirao tambure prim i basprim, a Alojzije Vuković Lozo (rođen i živio u Gornjem Tavankutu, Vuković kraj) svirao je prim. Za ostale zapisane svirače nemamo nikakva saznanja.
Vrijedno je saznanje da u ovoj zbirci imamo i dva skladana kola. To je ponajprije Loskovo (Slamarsko) kolo (partitura br. 40), čiji je autor Alojzije Vuković Lozo, a još je zanimljivije da se kolo udomaćilo u folklornim ansamblima i postalo dio repertoara u raznim koreografijama. Drugo skladano kolo za koje znamo autora je Perino kolo (partitura br. 31) Pere Tumbasa Haje. Ovo kolo spada u drugu grupu nota, u instrumentalnu glazbenu formu.
Imajući u vidu sve do sada napisano, ovo je vrijedna zbirka nota iz povijesti tamburaške glazbe s prostora Subotice koja svjedoči da je tamburaška scena sredinom XX. stoljeća u Subotici bila veoma živa i aktivna, glazbeno pismena i svjesna da je zapis veoma važan segment očuvanja nacionalne kulture. Uspjeli smo kroz ovu zbirku sačuvati i imena svirača aktivnih u tom periodu, a danas potpuno neznanih.
Vojislav Temunović
